Za nekih pola sata za istim stolom će biti najveće bogatstvo koje pravno lice čiji sam direktor ima – svi naši zaposleni. Privešćemo jednu tešku, ali ipak pozitivnu poslovnu godinu kraju i razići se kao ljudi, a kao ljudi ćemo se i sastati odmah nakon praznika i krenuti u nove radne pobjede, ili bar pokušati izvojevati iste.
Ono što mogu reći za svoje radnike, njih ne čeka otkaz, bez obzira šta Zakon o radu, stari ili novi, ili bilo koji drugi, imao reći na tu temu. Bogatstvo se ne otkazuje.
Takođe, na temu „poslodavci su dužni…“ mogu reći da ovaj poslodavac državi nije dužan ništa, naprotiv, od iste ima određena potraživanja, ali sa tom pričom ne bombarduje nikoga koga se isti obligacioni odnosi ne tiču. Nismo dužni ni plate, niti smo ikada bili. Nismo mimo dogovorenih valuta dužni niti bilo kome drugom. Nikad nismo bili u blokadama od strane bilo koga…i đavlu malo bilo. A da je bilo lako, nije, ni poslodavcu, ni radnicima.
Svrha teksta je samo da svim radnicima i poslodavcima poželim srećnu i uspješnu Novu 2016. i izrazim želju da im nikakav Zakon ne uređuje njihove radne odnose, neka ih urede sami. Svi smo ljudi, sposobni ljudi i to možemo.
