Ono što se desilo na zasjedanju Skupštine Republike Srbije nešto je što se nikada u tom časnom domu nije desilo (ovdje namjerno preskačem ubistvo koje se desilo u Skupštini Srbije davno, onda kada su Hrvati zorno pokazali da ne žele da žive u Jugoslaviji, što je razumljivo, oni su postupili tako jer su bili razbijači jedne države koju oduvijek nisu htjeli, kao što će to biti i više godina kasnije). U ovoj Skupštini su opozicionari pravljim, neviđenim bezobrazlukom, niskim strastima uličara, licemjera bez mu*a koje nisu mogli obuzadati, jer su kukavice, suzavcem, dimnim bombama bačenim na žene – poslanice u Skupštini, teško ih povrijedili i tako pali na ispitu ČASTI, ugrozivši živote žena na otvorenoj sceni na način koji preziru i okorjeli mafijaši. I oni imaju svoje kodekse, svoja pravila – oni ne povređuju i ne ubijaju žene i djecu. Bar oni koji jesu muškarci, a ne pi**e , oni su ONI koji gađaju državnu zastavu i grb svoje zemlje. Mogu li oni ikada voditi Srbiju?!!
Čije oruđe je truba, brašno, suzavac, klepetuše itd. u zatvorenoj prostoriji osim KUKAVICAMA sumanutim, okorjelim mrziteljima svoje nemoći i osvete zbog toga. Oni su ćutali sve ovo vrijeme o šetnji studenata – nisu ih htjeli studenti – jer su znali da su oni bezvrijedni, nestrpljivi da zgrabe fotelje…
Da se razumijemo, opozicija ima pravo da postoji u svakoj demokratiji, ona koriguje postojeću vlast – i ima pravo na to. Ali, ova opozicija je napravila performans kakav se nije vidio … Zašto? Zato što se opozicionari biju sa poslanicima iz vladajućih partija i u drugim zemljama, to smo vidjeli i to mi je na neki način muški, pobiju se, policija ih rastavi, i šta? Ništa? A ovo je baš prljava igra.
Suprotno tome, Srbijom šetaju mladi ljudi, studenti, ponosno, MIRNO, ne vređajući nikoga, tražeći ponavljam, mirno ono za šta misle da se može i mora popraviti u zemlji. I imaju pravo na to, žrtvujući gubitak godine, nepoložene ispite, žuljeve na nogama, kilometre i kilometre pređene s ciljem da u Srbiji bude BOLJE.
Ovo što su uradili pomahnitali opzicionari, najavljujući licemjerno da će NEŠTO uraditi, e bravo, uradili su tačno ono što njih oslikava, prave gubitnike koje studenti NISU htjelu uz sebe, OBRUKALI su mlade i sve one koji su sa suzama u očima pratili njihove kolone, koji jesu vjesnici drugačijeg odnosa u državi, koji nisu agresija, ni rušenje zemlje – nego naprotiv želja da u svojoj zemlji Srbiji žive slobodno i zadovoljno.
I najviše što su pokazali da je MRŽNJA ono što razdvaja, a LJUBAV ono što povezuje.
Dipl. prof. Radmila Trbojević
Преношење блогова и текстова са портала Фронтал дозвољено је након истека 48 часова од објаве блога или уз писмено одобрење редакције (05.03.2025.)
