U posljednje vrijeme sve teže nalazim teme za blog. Nakon više godina pisanja i kritikovanja svega i svačega došao sam u fazu da se ponavljam. Ponavljam sadržaj, formu, likove, a ja ne volim da se ponavljam.
Ali šta reći što već odavno nije rečeno? Ništa.
Evidentno je da u Republici Srpskoj nestaje strah od kritikovanja vlasti. Naravno to nije rezultat rasta hrabrosti kod Srba ili njihovog demokratskog osvješćivanja, već nedostatak para kojima se do sada kupovala lojalnost svega i svačega.
Godinu dana prije parlamentarnih izbora u vazduhu se osjeća mogućnost promjene vlasti. Sve to podsjeća na Titanik na kojem je brodski orkestar svirao i kada je počelo spuštanje čamaca za spasavanje.
Naravno umjesto žena i djece u čamcima se ovaj put nalaze profesionalni direktori, zamjenici direktora, savjetnici obični i oni stručni, koji imaju sposobnost da promjene vlasti nanjuše mnogo ranije nego obični smrtnici. Oni će svoje mjesto na novom brodu pokušati kupiti lojalnošću drugoj vlasti i spremnošću da “satru” svoje prethodne poslodavce.
Sve će više biti Gligorića i postavlja se pitanje šta raditi sa njima?
Odgovor je jednostavan i logičan – procesuirati, pa ako nisu znali za te marifetluke u redu, a ako jesu pravac Tunjice, Doboj, Foča i sa posla.
Ljudi koji su toliko godina ćutali o namještanju tendera, otimanju zemlje, ubijanju i prebijanju ljudi nisu ni profesionalci ni patriote, oni su najveći neprijatelji ovog društva. Veći i od samih političara.
Politička partija koja bude ubijedila ljude da je spremna da uradi ovakve promjene unijeće novu svježinu u žabokrečinu političkog života Republike Srpske i poslaće nekoliko veoma važnih poruka njenim građanima:
- Nema povratka na staro,
- Dajemo šansu novim ljudima,
- Dajemo šansu znanju i radu,
- Dajemo vam nadu u bolju i pravedniju Republiku Srpsku.
A to su stvari koje stanovnicima Republike Srpske nedostaju. Baba Radojka je 1948. kazala “Doće vrijeme kada neće trebati pričati, već procesuirati”.
