Gledajući ovogodišnji svečani defile povodom Dana Republike Srpske pade mi na um nešto vrlo konstruktivno.
Ako već odavno pjevamo tradicionalnu kajmakčalansku pjesmu „Pukni zoro“ ili ako smo prošle godine pjevali „Za Ljiljanu“ iz doba Kotromanića, zašto ne bismo mogli pjevati još neku pjesmu kojima bi poslali snažnu i jasnu poruku našim prijateljima i neprijateljima.
Prvo mi na pamet pada veliki hit Šemse Suljaković „Izdali me prijatelji“.
U toj pjesmi se fenomenalno sublimirana sva trenutna politička situacija u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini.
Pjesma počinje stihovima
„Izdali me prijatelji, izdao me brat,
izgubila sve sam bitke, ali vodim rat“
Prvi stih ove pjesme je namjenjen svima onima koji su „opravdano spriječeni“ da prisustvuju našem slavlju od predsjednika Srbije Vučića, ministra inostranih poslova Dačića, mađarskog predsjednika Orbana preko predjednika Crne Gore Jakova Milatovića, prvog čovjeka Narodne skupštine Crne Gore Andrije Mandića, do Milorada Pupovca i Dragana Čovića. Iako je izdaja evidentna, to ne znači sa smo se predali, već da vođeni kosovskim zavjetom, svetosavskom vjerom i mudrom politikom Milorada Dodika, mi poraze pretvaramo u pobjede.
Istovremeno, stihovima koji slijede mi pokazujemo da nismo sami, da imamo prijatelje u svijetu i izražavamo zahvalnost svima njima, a najviše redsjedniku Rusija Vladimiru Putinu, ambasadoru Rusije u BiH Kalabuhovu koji su uvijek tu za nas.
Jer ti si mi najvažniji,
ne izdaj me ti.
Budi uvek pored mene,
moja ljubavi
Prodali me svi rođeni,
za dukata tri.
Više vredim al’ ne žalim,
kad smo skupa mi.
Takođe, gore navedeni stihovi pokazuju i odnos opozicije u Republici Srpskoj prema nacionalnim interesima i njihovu spremnost da za male pare počine izdaju.
Na kraju imamo i stihove koji najbolje odslikavaju trenutni položaj predsjednika Milorada Dodika i hibrdni rat koji se vodi protiv Republike Srpske.
Nek sve uzmu, neka lažu,
neka mrze me.
Nek svi budu protiv mene
izdržat ću sve.
Ako sagledamo malo širi kontekst, vidjećemo da je melodija ove pjesme veoma bliska turskom melosu, što bi svakako naišlo na razumijevanje i odobravanje našeg prijatelja Erdogana, kao prijatelja iz Azerbejdžana, ali bi poslužila i Trojci da pridobije sve one Bošnjake koji su razočarani politikom SDA, a nisu komunjare kao oni Komšićevi. Prije izvođenja svakako bi trebalo bi provjeriti da pjesma nije plagijat, da izbjegnemo svako podmetanje slično ukrajinskoj ikoni.
Na kraju krajeva, kada bi Šemsa Suljaković ovu pjesmu otpjevala na Trgu Krajine 9. januara, Republika Srpska bi jasno pokazala da je društvo koje cijeni i afirmiše multietničnost.
Vrijeme je da umjesto svježeg vjetra na Balkanu, počnu duvati neki drugi vjetrovi, pa zašto ne i Južni vetar?
Preuzeto sa blogger.ba
