Svaka sličnost sa Dobojem i Šamcem je namjerna.
Dijete: Tata kako se zove onaj čiko što nas je dovezao u čamcu?
Otac: Čika Abid.
Dijete: Kakvo je to ime?
Otac: Normalno ime, kakvo će biti.
Dijete: Kako normalno? Normalno je da se zove Mile, Mladen, Petar, Marko,…
Otac: E pa normalno je i da se zove i Abid.
Dijete: A kako nisam prije čuo takvo ime?
Otac: Pa zato što čovjek ne živi ovdje, on živi u Federaciji.
Otac: U Federaciji.
Dijete: Onoj Federaciji?
Otac: Kojoj?
Dijete: Balijskoj!!!
Otac: Ma gdje si to čuo, jebem li ti …..
Dijete: Pa ti si pričao da si ratovao protiv balija iz Federacije?
Otac: Ma jesam ratovao, ali nisam baš tako pričao.
Dijete: Jesi, jesi. Rekao si da su svi oni isti, da smrde na loj, da se kote ko zečevi i da sa njima nema života.
Otac: Ma kad sam to pričao.
Dijete: Pričao si na slavi kad ste se ti, stric Pero i komšija Luka napili ko letve a onda te majka ružila. Pričaš kad gledaš Federalnu televiziju i kad SDA ima miting pred izbore.
Otac: Ama to je pjanska, šuti sada dobićeš po guzici.
Dijete: Ma ne bojim se ja tebe, nego me strah od njih?
Otac: Šta ima da te strah i oni su ljudi kao i mi. Vidiš da su došli da nam pomognu i spašavaju.
Dijete: Ali što nas spašavaju?
Otac: Oni su nam najbliži?
Dijete: Kako najbliži, pa zar nam nisu bliži Srbi iz Dervente, Modriče, Trebinja, Srbi iz Srbije. Oni nisu Srbi već izrodi, napustili su svoju vjeru i bili fašisti u 2. svjetskom ratu.
Otac: Gdje si to čuo, sunce ti jebem?
Dijete: U školi.
Otac: Uh, hajde sad malo ćuti.
Dijete: Stvarno mi nije jasno što nas spašavaju ako nas ne vole?
Otac: Od kud ti znaš da li nas vole ili ne vole?
Dijete: Pa oni su mudžahedini, ne vole Republiku Srpsku, vazda hoće da nas prevare, gledam i ja Dnevnik….
Otac: Oni vole Bosnu i Hercegovinu ti to ne razumiješ.
Dijete: Šta ne razumijem?
Otac: To ti je politika.
Dijete: E jebala te ta politika, meni se čini da je ni ti ne kontaš baš najbolje.
