Taj događaj je postao povod hrvatskom ministru sa dva prezimena Grlić Radman, čuvenom „prijatelju Srba“ (nije važno za šta je ministar, nego šta taj čovjek brani i veliča), da izjavi da Crna Gora, koja (zamislite) obilježava godišnjicu ustaškog genocida u Jasenovcu – pa tako „kopa rovove, a ne gradi mostove saradnje“, misleći, vjerovatno, da ne gradi mostove saradnje sa, valjda, današnjom Hrvatskom, e da bi bila primljena u EU! Prosto da čovjek ne povjeruje. Mostovi za koga i u koju svrhu?!
Ali, Grlić Radman glasno i javno ukazuje kako se mora ponašati i šta smije obilježavati zemlja (u ovom slučaju Montenegro) koja želi prijem u EU. Budući da je to rečeno na hrvatskom N1 i nije demantovano – to znači samo jedno: da EU, odnosno današnja Hrvatska, koja je njena članica, ovakva kakva je, ne želi da se očuva i ne zaboravi ISTINA o golgoti Srba, Jevreja, Roma i mnogih drugih nesrećnika, a koja je poznata svakom onom ko je normalan i ko želi i ne boji se da kaže šta je GENOCID u njegovom suštinskom značenju i da se baš takav genocid desio u vrijeme i na teritoriji NDH, nacističko-ustaške države u vremenu 1941–1945, i čak trajao i nešto kasnije. Kako je moguće da taj čovjek poistovjećuje ONU i OVU Hrvatsku!? Izgleda da jeste.
Baš to ukazuje da je i danas, na užas slobodnog svijeta, baš ta NDH Radmanov i Tompsonov ideal, ali i ideal njegovih obožavalaca u mnogim krajevima današnje Hrvatske, pa čak i u nekim gradovima Hercegovine. Ima političara u današnjoj europskoj Hrvatskoj koji kažu da je Tompson samo PJEVAČ – a tek kada postane POLITIČAR njegovi stihovi, puni ljubavi i empatije prema Srbima, mogu postati političko pitanje! Neću reći ime te posebne, EU-strastvene, demokratične političarke, nevažno je, ali je važno da ona sebe smatra autentičnom Europljankom, a ne trepne kada Tompson pokaže na pozornici čuveni ustaški simbol – do poda dugačak bodež! Klanje i nabadanje na bodež male djece bilo je posebno junačko djelo, jer jedini logor u Evropi za nesrećnu djecu Kozare, činjenica je koju ne mogu sakriti od javnosti, a bio je autentični ustaški izum.
Moram reći da ja lično nemam predaka koji su poklani u Jasenovcu. Moj otac i njegovi drugovi nisu čekali pokrštavanje i nisu vjerovali ustašama – oni su na vrijeme uzeli puške u ruke i stali u odbranu golorukog naroda svoga sela… Ko ih je junački poveo – e, to je posebna priča. U Šestu ličku stupio je kao puškomitraljezac, a imao je tada jedva osamnaest godina. Otac mi je teško ranjen na Udbini na Ilindan 1942… a to je takođe posebna priča.
Ovim želim da kažem da nisam poštovalac bilo koga ko pobije goloruke ljude, žene, djecu, starce i ranjenike – nikad bila i neću biti, pa radilo se i o mome narodu. Takvi ljudi nisu moji vitezovi, nisu junaci koje sam poštovala, niti ću ih poštovati. Pravilo koje poštujem jeste da, ako moraš da potegneš oružje – ispred tebe ne može biti goloruk čovjek, niti čovjek vezanih ruku! Ako napadaš – tada znaš da to moraš i da drugog izbora nemaš. Krv se ne prolijeva uzalud, pogotovo ne nevina. Krivce i ratne zločince kažnjavaš, nevine ne mučiš, postupaš prema zakonima i konvencijama koje postoje, jer se ne radi o srednjem vijeku, gdje je zakon bio u rukama jačeg. Sve drugo je zločin za koji ne postoji opravdanje, makar se radilo, ponavljam, o mome narodu. Da li je sve bilo baš tako – i da li je postupano pravedno u odnosu na Srbe u zadnjem ratu – nije tema ovoga bloga.
U Jasenovcu se ubijalo samo zato što su to (najviše Srbi) bili ljudi koji su bili tretirani kao životinje. Zato istina o najvećem gubilištu Drugog svjetskog rata, mjestu ubijanja na zvjerski način – dakle na način kako se ljudska bića ne ubijaju (na Srbe se nije trošio metak, i ne samo tada) – ne može da se sakrije. Bila sam davno u muzeju Kameni cvijet i vidjela originalne fotografije toliko strašne da ih ljudski um ne može zamisliti…
Rođena sam poslije Drugog svjetskog rata i imam dovoljno godina da me niko i nikada neće i ne može uvjeriti da je Jasenovac bio tek „radni“ logor, a najmanje tamo neki Grlić Radman. On može biti putokaz i „svetionik za novu europsku demokraciju“, reviziju istorije itd. samo onima koji su spremni pogaziti sami sebe i zaboraviti istoriju – da bi ih Grlić Radman u EU pomilovao po… nije važno po čemu!
Doduše, moglo bi se i reći da Jasenovac jeste bio „ustaški historijski radni i vježbovni“ logor za obuku monstruma kako najstrašnije i najužasnije ubiti čovjeka – bilo da je Srbin, Jevrej, Rom, komunista itd., jer nije Hrvat, pa stoga nije ni vrijedan da umre kao čovjek.
