Zašto je naš fašizam uvijek bolji i zašto smo mi uvijek ljepši od drugih? Odgovor je neobjašnjivo jednostavan – ja uopšte ne mogu biti fašista jer moja ljepota pobija tu mogućnost. Fašisti su oni preko puta, i svaki pomen da sa nama nešto nije u redu dokaz je njihove zaostalosti, bolesti i sadizma.
Onaj ko ljepotu proglašava neispravnom – zapravo je sam oličenje zla. Sve što kaže u svoju odbranu lijepo ćemo relativizovati, jer to je jedini mehanizam naše logike – izvrćući zadate premise kao ‘rokodil malu srnu kad ščepa na obali, pa se izvrće dok je ne raskida na manje komade, lakše za proždrijet.
Mi jednostavno ne možemo biti fašisti jer smo posebni. Sve velike osobine su na našoj strani – mi smo i plemeniti, lijepi i istinoljubivi. Grane morala se povijaju ponad mirisnog aprilskog lahora naših rascvjetalih misli. Za sve naše ružne misli krivi su drugi, dok je za njihove ružne misli kriva njihova unutrašnja, urođena rugoba.
I to nije crno-bijeli svijet i crno-bijeli način razmišljanja (drugi su isključivo loši, mi smo isključivo dobri – ne, ne, nipošto; to nije farbanje svijeta u crno-bijelo), a ponajmanje je to crno-bijeli televizor – to su fakti, to su činjenijenice, to ti je tak’.
Zar nije posvjedočeno do sada bezbroj puta da mi ne lažemo, ljepota ne može lagati. Naša vjera, naš hod, naše knjige – sve govori za nas i svjedoči našu posebnost.
Znaš ti gdje sam ja odrastao? Znaš li ti u kakvim sam ja revolucijama učestvovao? Možda oni jesu odrasli na vrelijem asfaltu, al’ zbog svoje prirodne zaostalosti i ograničenja, oni ti to ništa nisu zaista vidjeli i svarili.
Šta ti vrijedi i Pariz i Beč, Jupiter i Saturn, ako nisi dovoljno lijep, nisi prave vjere ili pravog ateizma i ako nisi – a nisu – u milosti boginje istine i ljepote. Hrabrost, visprenost, viteštvo i širokogrudnost.
A šta je prava širokogrudost – to ti nije kad si bolesno narcisodian, kad se uvlaćiš u anus jačeg, kad svima tapšeš i baš sve razumiješ – ja sam idealni mudrac i ni u šta se ne miješam, jer sve razumijem i iznad sam svega – to ti je kad dehumanizuješ svakog ko ne vidi koliko si ti lijep i genijalan.
Avaj, to nije vrijeđanje i dehumanizovanje, jer ljepota ne može dehumanizovati – ljepota je apsolutna po-sebi. Dakle, naš fašizam je nad-fašizam, apsolutni fašizam, samo ime mu kaže – on nije onaj koji jeste.
Pljuvanje i nipodaštavanje Drugog je objektivno, jer ja sam samo realan tip, delija od karaktera i zato ja ne mogu izreći laž, čak i da hoću. Moja nacionalna, lokal-patriotska i lična istorija sve to potvrđuje, ko sumnja taj i laže i krade. Moja dehumanizacija Drugog nije put ka fašizmu, ja sam iznad svega, ja sam odavno transcendirao Materiju, ja sam iznad takvih stvari, time se samo sirotinja bavi. Sirotinja i neljepota.
Mi koje je boginja sudbe obilato blagosiljala bavimo se samo ženskim spolovilom i napretkom. Ponekad muškim, ako žensko već imamo.
Uvijek je u drugima problem. Nikada nije u nama. Mi smo posebni.
Преношење блогова и текстова са портала Фронтал дозвољено је након истека 48 часова од објаве блога или уз писмено одобрење редакције (17.03.2025.)
