Baba Radojka je 1948. kazala “Doće vrijeme kada od naslova, nećete vidjeti ostatak teksta”
Elem, pojavilo se friško istraživanje javnog mnjenja kojeg domaći mediji nemilice iskorištavaju i tu nema ništa čudno pogotovo, ako su u njemu skoro svi pobjednici. Barem ga danas tako interpretiraju.
A evo kako ja vidim te rezultate?
U oktobru 2013. godine za SNSD bi glasalo 39% ispitanika i to je podatak koji će ugrijati srce svakog simpatizera ove političke partije. U odnosu na februar 2013. godine to je rast od 2,5% , što je preduslov da se rezultati ovog istraživanja nađu na naslovnoj strani mnogih medija. Naravno ako se ozbiljno bavite istraživanjima rast od 2,5% ne mora da znači rast podrške već je to samo očekivana statistička greška. Imamo li u vidu rezultate iz februara 2012. godine gdje je SNSD imao 41,7% glasova možemo da kažemo da ova partija danas ima svojih stabilnih 40% glasača. To nam pokazuje da je SNSD uprkos svemu što se dešava u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini uspio da sa sačuva svoje glasačko tijelo od većeg osipanja, što je i očekivano s obzirom da se nalazi na vlasti i da još uvijek kontroliše sve najvažnije institucije sistema. Ako nezadovoljstvo unutar stranke i postoji oni ga za sada uspješno amortizuju.
S druge strane SDS je u februaru ove godine imao 24,9%, a u oktobru 30% potencijalnih glasača, što jeste značajno povećanje. U prilog ovoj tezi ide i činjenica da su u odnosu na februar 2012. godine zabilježili skor od oko 8%. Znači da ova partija bilježi stalni trend rasta svojih birača. Postoje višestruki razlozi zašto je to tako od osvajanja lokalne vlasti u velikom broju opština, bolje organizacije stranke i više aktivnosti koje preduzimaju. Od zaoštravanje odnosa sa SNSD-om na državnom nivou SDS će imati koristi jer će se napokon opažati kao istinska opozicija, što će svakako privući jedan broj nezadovoljnih glasača u Republici Srpskoj.
Što se tiče DNS možemo reći da on ima svojih stabilnih 7% i teško je razliku od februara do oktobra od 0,3% predstaviti kao rast. U prilog ovoj tezi ide i istraživanje iz februara 2012. godine kada je za njega glasalo 6,6% opredjeljenih birača.
Slična je situacija i kod PDP koji varira između 5 i 7% podrške i od njega samog zavisi da li će u narednom period ovaj procenat da raste ili opada.
Za mene je iznanađenje 3% SNS koji još uvijek konstituiše i uz podršku SNS iz Srbije može da bude iznenađenje izbora 2014. godine.
Važno je naglasiti da procenat koji ostale partije u Republici Srpskoj dijele međusobno se smanjuje od februara 2012. godine kada ih je bilo 23%, do 17,9% koliko ih je bilo u oktobarskom istraživanju. Znači da imamo situaciju iako se broj političkih partija povećava u Republici Srpskoj one sve manje osvajaju glasova. Da li te glasove kupi SDS?
Na kraju želim da kažem da mi se čini da su SNSD i DNS dosegli svoj maksimum i da njihove aktivnosti će biti usmjerene da spriječe osipanje njihovog biračkog tijela. Kao partije na vlasti one će koristiti sve resurse, da to i postignu. Opstanak SNSD-a na vlasti zavisiće od njenih koalicionih partnera i ustupci, na koje mora biti spreman, svakako frustriraju njegove članove.
Istovremeno, ovo je znak za opoziciju da mora još više da radi, nameće svoje teme, kreira nova rješenja i ideje i prestane sa kalkulisanjem. Potpisivanje predizbornih koalicija bi svakako dovelo do mobilizacije nezadovoljnih glasača i učinilo političku scenu u Republici Srpskoj jasnijom i lakšom za razumijevanje običnom čovjeku. Ako bi opozicija uspjela da prevaziđe svoje sujete i animoziteta i stvori situaciju da se bira između dvije opcije mogla bi doći na vlast.
Ali, daleko je oktobar 2014. godine.
