Ne postoji opšteprihvaćena definicija ideologije. Za jedne je to sistem političkih vjerovanja. Za druge skup političkih ideja orjentisanih na djelovanje. Treći misle da su to ideje vladajuće klase. Četvrti tvrde da je to apstraktan i visoko sistematičan skup političkih ideja. Za pete su to ideje koje otjelovljuju ili artikulišu klasne ili društvene interese. Ima toga još, ali ne bih da vas više smaram.
Definisanje ljudske prirode je još komplikovanije od definisanja ideologije. Da li su ljudi dobri ili zli i u kojoj mjeri? Da li su velikodušni ili sebični? Da li su individualci ili ne mogu da funkcionišu bez kolektiva? Da li su racionalna ili iracionalna bića? Da li su rođeni slobodni, da bi ih vaspitanje pokorilo ili su rođeni pokorni, da bi ih obrazovanje oslobodilo?
To su pitanja na koje još uvijek nemamo tačne odgovore.
Naravno ove filozofske spekulacije i naučne hipoteze, ne sprečava ljude da svoje pretpostavke o ljudskoj prirodu uključe u svoje ideologije i na taj način kreiraju svijet po svojoj mjeri misleći da rade ono što je najbolje za njih i ljude generalno.
Evo nekoliko ideoloških pretpostavki o prirodi čovjeka.
Liberali smatraju da su ljudi sebična stvorenja koja se najčešće oslanjaju sami na sebe. Oni su racionalna bića i sposobni da se razvijaju, posebno putem obrazovanja. U skladu s tim viđenjem čovjeka, oni smatraju da čovjeku treba dati šansu da pokaže šta umije i da kontrola države treba da bude minimalna.
Konzervativci s druge strane potpuno drugačije opažaju čovjeka. Za njih čovjek želi sigurnost, nešto što je već proživljeno, provjereno i izdržalo test vremena. Nisu sigurni da su ljudi racionalna i moralno ispravna bića. Imajući vidu njihovu sliku čovjeka, sasvim je jasno zašto oni vole državu u kojoj vlada red i disciplina i što se protive svakoj promjeni, pogotovo onim revolucionarnim.
Za socijaliste ljudi su društvena stvorenja čije se sposobnosti i ponašanje oblikuje vaspitanjem i kreativnim radom. Ako uspiju da stvore društvo u kojem su dominantni saradnja, opšti interes i racionalnost ljudi će živjeti dugo i srećno. Za njih nema mjesta za individualnost, preduzmiljivost i ličnu slobodu i to je cijena koja se mora platiti za opštu dobrobit.
Anarhisti imaju idiličnu sliku od ljudskoj prirodi. Oni smatraju da su ljudi skloni čoporu i saradnji i da mogu da racionalnim prosuđivanjem pomire kolektivne i lične interese. Samim tim država i njene institucije postaju nebitne i suvišne i treba ih uništiti.
Feministkinje smatraju da muškarci i žene dijele zajedničku prirodu, pri čemu su rodne razlike uslovljene kulturom i društvom. Rješenje se samo nameće, da bi muškarci i žene postali ravnopravni treba mijenjati društvo, a to znači raditi na promjeni obrazovnog sitema i zakona, koji podržavaju nejednakost.
Zato su sve ideologije falične, jer njihova slika ljudske prirode je najčešće crna ili bijela i svakako isključiva.
Otuda se sasvim prirodno nameće ideja da ideologije treba prvo testirati na životinjama, a onda primjenjivati na ljudima.
Znam sada ćete vi reći da ljudi nisu pacovi ili svinje, da bi rezultate tog eksperimenta primjenili direktno na ljudima, što jeste tačno, ali to ne znači da će ideologije zbog toga nestati, naprotiv.
Šta je rješenje iz ovog ćorsokaka?
Bio sam slobodan pa sam pitao chetgpt koja je to ideologija koja je najbolja za ljudski rod i evo šta mi je odgovorio.
Kada se kombinuju normativni principi i empirijski rezultati, postaje jasno da ideologije koje kombinuju demokratske institucije, zaštitu ljudskih prava, tržišnu ekonomiju i snažnu socijalnu politiku, najčešće označene kao socijaldemokratski humanizam, daju najstabilnije i najpovoljnije rezultate za ljudski razvoj.
Tačan odgovor je Norveška.
Preuzeto sa blogger.ba
