Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Uticaj berlinskog kongresa na svakodnevnicu običnog Srbina

Dragi zemljače Puhalo,

Pomagaj!!!

Ja sam ti RM (ime poznato meni) iz  Romana, znaš ti dobro gdje je to. Moram ti odmah priznati da ti znam i majku i ćaću i da su bolji ljudi od tebe. To nije ništa novo jer kako se kaže kod nas, nema budale bez školovane budale, a ti si se baš naškolovao.

Muka me je natjerala da ti se javim. Grdna muka. Ali, da ne duljiam.

Ti znaš da mi u Romanima samo hvatamo RTRS i da ti pravo kažem nama i ne treba više, jer tu ima za svakog po nešto, a i naša je. Otac i ja gledamo sve od pola osam do pola jedanest, ali samo zimi kad nema posla. Žena gleda onu “Paklenu kuhinju”, đed vrijeme na Dnevniku u pola osam, a đeca vole onog Nidža što cvrči. Kad plaćam pretplatu, a plaćam je redovno da mi janjca ne bi uzeli, uvijek imam na umu $€$$“Uređivačke principa javnog RTV servisa BiH”, pogotovo član 8. koji govori o nepristrasnosti i koji kaže “Uvаžаvаnje principа rаzličitosti odslikаvаće se putem:

  • otvorene i slobodne rаsprаve o pitаnjimа od jаvnog interesа;
  • poštivаnjа i podsticаnjа plurаlizmа političkih, religijskih, kulturoloških, ekonomskih, regionаlnih i svih drugih idejа usmjerenih kа nаpretku društvene zаjednice, i
  • njegovаnjа i rаzvijаnjа svih oblikа stvаrаlаštvа koje doprinosi društvenom rаzvoju i uspostаvi prihvаtljivog sistemа vrijednosti.”

 

Šta mi seljaci možemo više da očekujemo od naše televizije? Ništa, Boga mi.

Pitaš se đe problem? Ne brzaj, sve ću ti potanko objasniti.

Neko smo ti veče mislim da je bio utorak, posle dnevnika poče ona emisija “Nekad bilo”  ali nije to obična emisija, već posebna gostuje nam kum Aškraba Zagorski. Mezimo mi tako suvo meso, pijemo rakiju, žena plete i slušamo kuma. Fino priča, a i onaj voditelj ga baš fino pita. Ne prođe 15 minuta, zaman onaj profesor krenuo da priča, kada uleti baba u kuću i reče da se krava počela teliti. Šta ćeš, kud ćeš, već u štalu, samo djeca ostala u kući. Nakon tri sata smo se vratili od Šarulje, vočić baš fin ispo. Djeca zaspala pred televizorom, a mi pravo na spavanje.

Pitaš se đe problem? Polako samo što nije?

Ujutro mi ustali, obišli Šarulju i tele, sve Bogu hvala fino i lijepo. Žena pristavila kafu, kad eto ti djece. Kaže meni stariji.

“Ćaća ja sam od danas Bošnjak”, a mlađi govori “I ja, i ja!!!”

Kako je to rek`o, tako je dobio šamar. Žena poče da kuka. Ja se malo pribrah, lakše je čovjeku kad agresiju izbaci iz sebe, ti to bolje od mene znaš, pa upitah ovog starijeg. Otkud mu to?“Čuo na televiziji, od  kuma Aškrabe”.

Ja mu opet odvalih šamarčinu, ali ne sada što hoće da bude Bošnjak, već što laže. Znam ja našeg kuma , on nikad ne bi rekao, pogotovo na  RTRS. Stariji se kune da je to rečeno i to “krsnom slavom” i nastavi “Bošnjak drugi naziv za zadrtog Srbina”.

“Je l` tako”, pitam ja. “Tako je”,  rekoše oni.

Ako je kum rek`o, onda je tako!!!

Nisam doš`o još sebi kad ovaj mlađi reče da više neće da ide u školu. Pita ga meter što neće u školu, a on reče da u školi uče sve krivo.

Šta krivo, sunce ti jebem, vrisnem ja i krenu mi ruka, ali on uteče. Kaže sve što nas uče u školi je laž, pogotovo istoriju. Okle ti znaš, pita ga majka.

Kaže, sinoć je i to kum rek`o, a stariji dodaje da smo stariji od Rimljana, da je latinski nastao od Srbice, da je Vatikan izmislio neke Bogumile, da nismo izgubili boj na Kosovu, da ne potičemo iz Crne Gore, već Crnogorci od nas, da nije pravilno pisati Srpkinja, već Srbkinja i da su nam sve ovo zakuvali i izmislili Njemci i Austrougari.

Moj otac, a njihov đed, potvrdi da nema zijana bez Njemaca, Austrougara, a Boga mi ni Turaka, a meščini i žena na njihovu stranu pređe.  

Nije mi svejedno. Znam kumove Aškrabe. Pismeni su najmanje 2500 godina i svašta znaju, a i ne može se lagati na našoj televiziji. Turcima i Latinima basta da lažu, nama jok.

Na muci sam teškoj, moj zemljače, ne možeš protiv kuma, RTRS-a, đeda, a ne možeš ni  protiv države. Da l` đecu da šaljem u školu da ih država naša srpska uči pogrešno i kvari ili da ostanu etno, kako se to danas moderno kaže, pa makar me Mutabžija strp`o u zatvor.

Pomagaj, ako za Boga miloga!!!

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog