Denis Čarkadžić

Slijedi li u BiH kolaps tržišta rada?

Novi Zakon o useljavanju stručne radne snage u Njemačkoj stupio je na snagu.

Ukratko, nakon što se izvrši odgovarajuća nostrifikacija kvalifikacije, uz zadovoljavajući nivo poznavanja jezika od sada se u Njemačku mogu doseliti stručnjaci iz svih oblasti rada, čime je ukinuto pravilo na osnovu kojeg je samo za određena, precizno definisana i u Njemačkoj deficitarna zanimanja postojala mogućnost useljavanja.
Ne manje bitno, i za poslodavce u Njemačkoj ukinuto je ograničenje na osnovu kojeg je pri zapošljavanju prednost morao imati stručni kadar iz Njemačke ili Evropske unije.

U zakon je ugrađen i “mamac” za mlade koji još nisu stekli stručnu kvalifikaciju, te će i takvi, a mlađi od 25 godina, od sada moći podnijeti zahtjev za vizu pri čemu im obećana zemlja nudi mogućnost za stručno obrazovanje.

Kada smo već kod godina starosti, rampa ostaje poluspuštena za one strarije od 45 godina koji će dobiti dozvolu jedino u slučaju da im radni ugovor garantuje zaradu od najmanje 3.700 eura bruto kako u starosti ne bi pali na teret države zbog niske penzije.
Ovakva libaralizovan pristup njemačkom tržištu rada po mnogima će, kada je BiH u pitanju, dodatno pospješiti i onako već sada masovno napuštanje zemlje.

Međutim, ima i onih koji, iz samo njima poznatih razloga, misle da neće.
Čekamo da čujemo argumente koji potvrđuju da nova pravila neće uticati na povećan odliv stanovništva iz BiH.
U međuvremenu, podsjetimo se na neke od razloga zbog kojih ljudi inače idu, i zbog čega su šanse da, nakon 01. 03. 2020. godine, taj proces postane još masovniji i na kraju dovede do kolapsa tržišta rada u BiH, prilično izgledne.

Politička nestabilnost, sveprisutni kriminal, korupcija i nepotizam, izjave, najave i "vijesti" kojima se građani svakodnevno zatrpavaju i koji stvaraju sliku beznađa, besperspektivnosti i nesigurnosti u svakom smislu, jedan su dio priče.
Onaj drugi, mada usko vezan za prethodno navedenim, odnosi se na matematiku, onu porodičnu, ekonomsku.

Naime, kako čovjek da ostane, odnosno bolje reći opstane u zemlji u kojoj je prosječna plata cca 950 KM, a potrošačka korpa cca 2000 KM?
Dakle, četvoročlana porodica sa dvije "jake", prosječne plate, ne može dobaciti do kraja mjeseca, i to trošeći samo na osnovne potrebe u cilju održavanja svojih golih životnih funkcija- na hranu, vodu, higijenu, odjeću, stanovanje, prijevoz i komunalije. Kada se još pojave nepredviđeni troškovi za koje se novac mora "roditi", a nema mjeseca kada ih nema, slijedi novo zaduživanje i tako do potpunog bankrota, a sa njim i svega što on sa sobom nosi.
Ovdje govorimo o prosječnoj plati na nivou svih zaposlenih, znajući da je ona u tzv. realnom sektoru puno niža i kreće se između 600 i 750 KM u zavisnosti od branše. O hiljadama radnika koji su na minimalcima da i ne govorimo.

Uz izostanak bilo kakve stvarne i konkretne aktivnosti nadležnih da promijene ovo stanje, te vijesti da su "potrošačke" cijene u januaru 2020. godine porasle za 0,5% u odnosu na decembar 2019., a u odnosu na januar 2019. godine za 0,8%“, teško je naći argument protiv pakovanja kofera, odnosno teško je naći razlog ili bolje rečeno vidjeti mogućnost kako da čovjek opstane i ostane.

Jasno je dakle da velika većina ljudi u BiH koji rade, od svog rada jednostavno ne mogu živjeti te se odlučuju da odu tamo gdje se to može, napuštajući i "bolje plaćene poslove", dok se oni koji ne rade sve rjeđe javljaju na konkurse gdje se nudi plata za koju se jednostavno ne isplati dolaziti na posao.
Zato, nije istina da su bh "migracije", kako im se često tepa, migracije kao i one po Evropi gdje ljudi idu tamo gdje misle da će im biti bolje ili gdje im se nude bolji uslovi.

Ne, iz BiH ljudi idu jer ovdje više ne mogu izdržati, bilo finansijski bilo na nekoj drugoj ravni. Pomalo panični apeli iz udruženja poslodavaca kojima svjedočimo u posljednje vrijeme - "država nešto duradi", tj. da rastereti realni sektor, praveći tako prostor za povećanje plata, nisu uzrokovani brigom za radnike već za sebe.

Odbijanje ljudi da rade džaba, odnosno da rade a da od svog rada ne mogu živjeti, stvarnost je koja se već nadvila nad poslodavce, koja već uzima svoj danak i koja će nakon 01.03. 2020. godine biti još veća.

Ali, neće samo poslodavci platiti cijenu.

Kada se sve sabere, sasvim je izvjesno da će u novom Zakonu u useljavanju stručne radne snage u Njemačkoj nove hiljade ljudi u BiH, a koji su u punoj radnoj i životnoj snazi, energiju, znanje ali i svoju, i budućnost svoje djece ponuditi "suncu tuđeg neba".
Koliko će se zbog toga firmi u BiH morati zatvoriti, te posljedično tome ko će puniti budžete, pitanja su kojima se moćnici za sada ne bave.
Međutim, njihova moć upravo izvire iz tih istih budžeta, odnosno leži na leđima onih koji su radili i rade "džaba".

No, njih je svakim danom u BiH sve manje. Vlast očigledno misli da će se na neki način problem riješiti sam od sebe, te da sistem na kojem ta ista vlast godinama sjedi neće biti ugrožen masovnim i sve masovnijnim odlascima ljudi.

Griješe. Ali, o tom po tom…

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (01.03.2020.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal

Komentari
Blog