Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Kad struka progovori?
Zamisli upišeš Pedagogiju ili Psihologiju na Filozofskom fakultetu u Banjaluci, vrijedno učiš, čitaš, trudiš se i završiš osnovne studije. Potom se zaposliš, ali i upišeš i magistarske studije ili kako se to danas zove po Bolonji. Opet učiš, vrijedno radiš i magistriraš. Naravno, nakon magisterija odlučiš da doktoriraš i opet tri- četiri godine ispita, istraživanja i pisanja. Onda doktoriraš i kontaš napokon će neko da cijeni ono što si naučio i radio, ali ne lezi vraže, ništa od toga.
Predsjednik Republike Srpske, za završenim političkim naukama, natprosječnom inteligencijom, beskonačnim samopouzdanjem i životnim iskustvom, na tviteru izađe sa konkretnim rješenjima šta da se radi da bi nam djeca bila bezbjedna u školama.
Renesansna ličnost Milorad Dodik je pored ostalog naveo i niz mjera koje planira da preduzme u narednom periodu
„Povodom ovog događaja razgovarali smo šta možemo učiniti, a to je dodatno obezbjeđenje školskih objekata. Mi smo razvili sistem kontrole u okviru obrazovnih institucija. Jednako tako, u narednih godinu dana svaka škola koja nema ogradu, biće ograđena.“
Od 4. maja razmišljam o „sistemu kontrole u okviru obrazovnih institucija“ koju predsjednik spominje i pored dežurnog profesora i učenika ne mogu ničega da se sjetim, a taj sistem je funkcionisao i u vrijeme kada je Milorad Dodik pohađao osnovnu školu.
Takođe razmišljam kako ograđivanje škole može da spriječi da se u osnovnim školama u Republici Srpskoj ne desi ono što se desilo u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ u Beogradu?
Džaba sve, ne mogu da skontam.
Ali to nije sve, u pomenutom tvitu se pominje još jedno rješenje
„Naše mjere daju rezultate i one su dobre, ali ne do kraja. Veoma brzo uvešćemo zabranu nošenja mobilnih telefona u škole.“
Kada sam ovo pročitao, kao roditelj, sam se osjećao mnogo sigurnije i prosto je nevjerovatno kako se Amerikanci nisu sjetili ove mjere da bi spriječili silna ubistva po školama.
Nakon toga se Milorad Dodik oglasio i na insagramu gdje je napisao
„Nije dovoljno samo prisustvo policajca, već ćemo uvesti vanredno i redovno testiranje djece na eventualno konzumiranje opojnih droga i donijećemo rigorozne mjere za one koji ih koriste.“
Kakve veze ime drogiranje sa ubistvima u školi nemam pojma, ali populizam me baš odvalio.
Kao što vidimo Milorad je neumoljiv, na ljutu ranu, ljutu travu.
Ništa prevencija, ništa više psihologa i pedagoga u stručnim službama škola, samo zabrane, kontrola i građevinski radovi.
Jebiga, struka je struka.
P.S. Što se tiče zapadnih vrijednosti važno je znati da su oba djeteta Milorada Dodika, fakultete završili u inostranstvu i ništa im ne fali, naprotiv, ali kao što je to predsjednik više puta naglasio ima nešto i do kućnog vaspitanja.
Preuzeto sa blogger.ba
