Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Da li mitropolit dabrobosanski Hrizostom ima nesanicu?

“Treba otvoreno raditi na miru i istinom ići ka rješenjima, jer samo na taj način tragedije kakve su se desile na ovim prostorima neće se više nikad ponoviti.”

Ovo su riječi mitropolita dabrobosanaskog Hrizostoma izgovorene u martu ove godine u razgovoru sa ministrom odbrane Bosne i Hercegovine  Zukanom Helezom.

Devet mjeseci kasnije mogli smo pročitati informaciju, istina samo u Federaciji BiH, u kojoj se kaže

“Nekompletni posmrtni ostaci najmanje šest osoba ekshumirani su iz masovne grobnice koja je otkrivena na lokalitetu Donje Sopotnice u općini Novo Goražde, tačnije u dvorištu pravoslavne crkve Svetog Georgija.”

Radi se o sekundarnoj masovnoj grobnici.

Ni mitropolit Hrizostom, pod čijom je ingerencijom ova crkva, a samim tim i njeno dvorište, ni Ured pravoslavnog dušebrižništva, koje treba da brine o našim dušama, nisu se oglasili povodom ovog skandala, a ni njihovo vjerno pravoslavno stado nije tražilo obješnjenja.

A i zašto bi se i oglašavali, kad nema ničeg logičnijeg i očekivanijeg od masovne grobnice u dvorištu crkve.

Valjda je to taj rad na miru i istini o kojoj mitrolopit dabrobosanski promoviše?

Znam, sada ćete vi reći nije to posao mitropolita Hrizostoma, on se bavi mnogo ozbiljnijim stvarima, božijim, ali ne bih se sa vama složio.

On je pastir našeg stada, bez obzira što je stado više liči na životinjsko, nego na ljudsko.

Mitropolit je bio vrlo grlat i kritičan prema drugima kada je napuštao Međureligijsko vijeće u januaru ove godine. Tada je povodom napada na mlade fudbalere iz Srbije kazao ““Ukoliko se Međureligijsko vijeće u BiH vrati na izvorne principe i postane aktivni pokretač zajedništva i dijaloga i moralni koordinator dobrih i komšijskih odnosa, mi ćemo sigurno razmotriti mogućnost našeg povratka.”

Gdje su ti principi i moralne kordinate kada treba objasniti otkud komšijske kosti u vašem dvorištu?

Vjerovatno nikada nećemo saznati ko je otkrio ovu masovnu grobnicu istražnim organima, ali vjerujem da je ta osoba mnogo bolji hrišćanin od mitropolita Hrizostoma i njegovih sledbenika. Ta osoba ili osobe su pokazale da imaju bar malo savjesti ili da se barem malo plaše božijeg suda, što nisam siguran da možemo reći za naše  pravoslavne i dabrobosanske pastire.

Plitkoća naše vjere i našeg čovjekoljublja najbolje se mogu vidjeti u činjenici da su kosti bile ukopane na dubini  od 40 centimetara i neposredno uz temelje crkve i mjesta gdje se pale svijeće.

I to bi trebalo da zabrine našeg mitropolita.

Ako ste pažljivo pročitali ovaj tekst, vidjećete da ni jednog trenutka ne optužujemo Srpsku pravoslavnu crkvu ili mitropolita za ubistva ovih ljudi i skrivanje njihovih kostiju.

To je posao policije, tužilštva i sudstva.

Optužujem ga i optužujem je zato što ćuti o tome  i tim ćutanjem daje opravdanje i oprost svima koji su to radili i u tome učestvovali.  Što nema volje, ni snage da se izdigne iznad sopstevnog nacionalizma i dnevne politike  i bude bolja, moralnija i humanija od svog stada.

Put u pakao nije popločan samo dobrim namjerama, već i masovnim grobnicama.

Nadam se da ovih dana mitropolit Hrizostom ima nesanicu, jer to bi bio dokaz da ima i savjest, a kada imaš savjest ti si čovjek.

 

Preuzeto sa: blogger.ba

Komentari
Twitter
Anketa

Da li podržavate ideju da se Dan Republike Srpske umjesto 9. januara slavi 15. februara?

Rezultati ankete
Blog