Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Zašto građani BiH sve manje vjeruju vjerskim organizacijama?

Evo neki dan izašlo istraživanje Fondacije Fridrih Ebert koje pokazuje da stanovnici Republike Srpske najviše vjeruju Srpskoj pravoslavnoj crkvi, mada taj procenat nije impresivan, 55%, a onda znatno manje ostalim institucijama (mediji, političke partije, političari, institucije). U Federaciji BiH povjerenje u vjerske ustanove je na drugom mjestu (50%), odmah posle medija (90%).

Ko prati istraživanja ovakvih fenomena kod nas i u regionu nije iznenađen, naprotiv, možemo reći da su ovakvi rezultati uobičajeni i donekle očekivani, ali …?

Uvijek postoji ali, koji ovaj život čine ljepšim i zanimljivijim.

Pošto ova fonadacija radi istraživanje svake godine, istom metodom, veoma je zanimljivo vidjeti kako to povjerenje u vjerske institucije se kreće kroz vrijeme tj. da li se to povjerenje u vjerske institucije povećava, smanjuje ili ostaje isto?

Rezultati su vrlo zanimljivi.

Od 2017. godine do 2022. godine povjerenje u vjerske institucije je imalo nešto više od 70% stanovnika Bosne i Hercegovine, da bi od 2023. godine to povjerenje opalo za oko 20% i sada ono iznosi nešto više od 50%.

Neka procenti i nisu potpuno tačni, ali je tendencija više nego jasna, od 2022. godine povjerenje u vjerske institucije opada i postavlja se pitanje zašto?

Zašto tek polovina stanovnika BiH vjeruje vjerskim ustanovama, čija je osnovna misija širenje vjere unutar svog stada.

Kriza povjerenja u vjerske institucije nije karakteristika samo našeg društva, jer istraživanja u regionu, Evropi i SAD bilježe sličan fenomen.

Možda je jedan od razloga generalno nepovjerenje prema institucijama u našoj zemlji, pa su tim trendom obuhvaćene i vjerske ustanove?

Teško mi je povjerovati da su stanovnici BiH manje vjernici jer su postali više racionalni, jer to naša svakodnevica dematuje, biće da je u pitanju nešto drugo.

Ljudi još uvijek imaju potrebu da vjeruju u nešto, ali nisam siguran da im za to trebaju posrednici u vidu vjerskih ustanova, pa samim tim i povjerenje u njih je sve manje.

Na kraju krajeva možda je i do vjerskih ustanova i njihovog ponašanja, koje je vrlo često moralno upitno i u suprotnosti sa onim što propovjedaju. Prevelika bliskost s vlastima i tajkunima teško da će impresionirati običnog stanovnika ove zemlje i vratiti mu vjeru u vjerske institucije. Dodamo li tome osvještavanje pumpi, kancelarija i mašina, onda se zapitamo gdje je tu mali čovjek.

Na kraju krajeva, teško je vjerovati nekome koji od nas treže da se pridržavamo deset Božijih zapovijesti, a svakodnevno ih gledate kako krše ta ista pravila. Znam, sve je to ljudski, ali teško je običnom čovjeku da to prihvati.

Možda je kombinacija ovih razloga uzok gubitka povjerenja u vjerske institucije u BiH, ali o tome trebaju da brinu domaći kler, a ne ja.

Moje je da primijetim.

 

Preuzeto sa blogger.ba

Komentari
Blog