Priču o "stojadinu" kojem je saobraćajna dozvola izdata u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji ispričao je njegov ponosni vlasnik Filip Lovrinović.
Stojadin je kupio od starijeg čovjeka iz Busovače. Za 33 godine prešao je tek 35.000 kilometara, pa i danas izgleda kao da je tek izašao iz fabrike.
Njemu više nije bio potreban pa ga je odlučio prodati, a bio je njegov prvi vlasnik. Automobil nije vožen ni po kiši ni po snijegu, drugačije se nije mogao sačuvati. Poznato je da su svi "Zastavini" modeli podložni koroziji zbog tankog lima i loše antikorozivne zaštite, ali vlasnik se potrudio da ga sačuva – govori Lovrinović.
U protekle četiri godine, koliko je njegov vlasnik, nije imao nikakve velike radove na njemu. Sve što je zamijenio su ulje, filteri, remenje i kočnice.
Međutim, Lovrinović dodaje da se auto lako održava, ali da mlađe generacije izbjegavaju raditi takva vozila jer je puno lakše preko kompjuterske dijagnostike uzeti novac od vlasnika novijeg vozila.
Budući da sam mašinske struke, nijedan mi dio nije nepoznanica. Uglavnom sam otklanjam većinu eventualnih kvarova. Svaki oldtajmer je ‘pojava’ u gradu, za sve generacije. Mnogo je onih koji se okrenu, fotografišu, mahnu, pitaju da li mogu pogledati unutra i slično – dodaje Lovrinović.
Ponuda za prodaju je već bilo, ali on ga ne želi prodati jer, kako kaže, kod njega važi poznata narodna “Ne mogu dobiti onoliko koliko vrijedi” jer je vozilo kao vozilo simbol vremena.
"Stojadin" je već duže jedna neiscrpna tema u svijetu automobilizma zbog svojih prednosti i nedostataka koje je imao, a najviše zbog toga što je simbol jednog prošlog vremena i kao takav budi nostalgiju svim prolaznicima i vraća ih u mladost – zaključio je Lovrinović.
Izvor: klix.ba
