Izvor:Istrazime.com
Stanley Milgram (1963., 1974., 1976.) odlučio je to provjeriti nizom istraživanja koja su postala najpoznatija istraživanja u socijalnoj psihologiji. Milgramovo istraživanje sastojalo se u tome da stvarni učesnik kao učitelj, zadaje elekrošok ispitaniku svaki put kada ovaj da pogrešan odgovor na postavljeno pitanje.
Naravno da šokovi nisu bili pravi i da su ispitanici eksperimentatorovi saradnici, ali stvarni učesnici to nisu znali. Iako se na Univerzitetu Yale predviđalo da će svega 1% populacije ići do najintenzivnijeg šoka od 450 volti, nisu bili u pravu. Čak 62,5% učesnika po eksperimentatorovu nalogu išlo je do kraja, zadajući šokove od 450 volti.
Kako se na ovaj način mogu objasniti nehumana ponašanja zločina i genocida, članak se može zaključiti ovim riječima Stanleya Milgrama (1976):
Čak je i Eichmann (nacistički oficir) bio pogođen kada je obišao koncentracijski logor, međutim, da bi učestvovao u masovnim ubojstvima, on je morao samo sjediti za stolom i preslagati papire. U isto vrijeme, čovjek u logoru koji je stvarno puštao cyclon-B u gasne komore, svoje ponašanje može opravdati time da je samo slijedio naređenja odozgo. Znači, cjelokupni postupak bio je rascjepkan na dijelove. Niti jedan čovjek nije odlučio izvesti zlo ponašanje i suočiti se s njegovim posljedicama. Osoba koja bi imala punu odgovornost za to ponašanje nije postojala. Možda je to najčešće obilježje društveno organizovanog zla u modernom društvu.
