Ranije je na vrh od 2386 metara nadmorske visine išao iz pravca Trnovačkog jezera, sada je odbrao težu planinarsku stazu. Sa štapovima preko stijena, kamenja i planinskog krša stigao je do vrha, iako ima srčano oboljenje.
„Nosio sam holter više puta, u 75. godini sam otišao u Foču na operaciju i to sam odbio. Ako ugradim pejsmejker mislio sam da će mi to promijeniti život i da ću se morati odreći fizičke aktivnost. Ja sam uočio da meni srce najbolje radi kad idem uz uspon. Penjanjem svaki dan na Golo brdo meni su aritmije nestale, ja sada ne osjećam nikakiv pritisak“, priča Mišeljić nakon uspona na najviši vrh u državi.
Kaže da je imao još zdravstvenih problema ali je odlučio da se liječi čajevima i da više ne radi analize krvi.
„Planina me je izliječila. Penjao sam se dva puta na Zelengoru, više puta na Jastrebicu, Orjen jednom, a na Leotar idem jednom do dva puta sedmično. Ništa me ne može smiriti kao planinski prostori, ljepota oblika, vegetacija, ja ovdje uživam. Poenta je da čovjek nikada ne odustane“, kaže Mišeljić.
Vojin je u devetoj deceniji života, a sa kondicijom dvadesetogodšnjaka.
Izvor: SeeSrpska / Video: Danko Karić
