Kako percipirate trenutnu političku situaciju u BiH, s obzirom i s osvrtom na, u političkom smislu dinamičnu godinu koja će uskoro biti iza nas?
Postavlja se pitanje šta je to bilo toliko dinamično u prethodnoj godini. Sumirali smo rezultate izbora, pravili koalicije na državnom, entitetskom i kantonalnim nivoima. Sve to vrlo slično, čak i manje dinamično, nego poslije nekih od prethodnih izbornih godina. Političke elite, koncepcije, kulturni obrasci, pa dobrim dijelom i ljudi koji su dobijali veću ili manju podršku u okviru prethodnih izbora su i dalje ostali dio parlamentarnih struktura i ne vidim te novine i tu dinamičnost koju sugeriše Vaše pitanje. Prethodna je godina bila naučno i politički zanimljiva jer je bila jubilarna po dva osnova. Sa jedne strane obilježeno je dvadeset i pet godina od otpočinjanja procesa demokratske tranzicije, a sa druge strane je obilježena dvadesetogodišnjica od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nauka i politika su umnogome zanemarivale prvi jubilej, a drugi su na bazi toga ko pripada kojem nacionalnom diskursu ili slavili ili osporavali. Razlog za to je upravo u nedovoljno ostvarenom procesu prvonavedene jubilarnosti. Zato je umnogome ignorisana. U principu Dejtonski mirovni sporazum je nastao kao posljedica otpočinjanja procesa demokratske tranzicije. Kao jubilej stavljen je u prvi plan, a otpočinjanje demokratske tranzicije u drugi. To je jedan od paradoksa ove zemlje. Naime, poslije pola vijeka jednopartijske diktature i stvaranja parohijalno-podaničke kulture, bilo je potrebno da se prostor ekonomski i politički liberalizuje i da usvoji liberalno-demokratske vrijednosti. Kako je to bilo teško uspostaviti i usaditi kao obrazac političkog ponašanja u jednom kratkom periodu, uz činjenicu da je riječ o nacionalno podjeljenom društvu, rezultat je bio rat. Nacionalno-partijske elite Bošnjaka, Srba i Hrvata, ali i partije izašle iz bivših struktura Saveza komunista nisu navikle na raspravnu demokratiju na otvaranje pitanja kroz demokratske institucije, na dogovore koji podrazumjevaju da je u radikalnoj polarizovanosti neophodno djelimično odustati od svojih zahtjeva kako bi se sačuvao mir i liberalno-demokratski sistem. Jednostavno su, te elite, podilazile strastima nedovoljno demokratski osvještenog stanovništva i tako podizali atmosferu ekstremizma koji je završio u političkom, ekonomskom i društvenom razaranju ovog prostora. Tek je od kraja devedesetih godina ponovo odleđen proces demokratske tranzicije. I on još uvijek traje… prethodna je godina prema tome bila još jedna od tranzicijskih. Jedna od godina na putu naše demokratske konsolidacije do koje nam još dosta treba i vremena i znanja, i energije.
Predsjedništvo je nedavno postiglo dogovor oko apliciranju za status kandidata za ulazak u EU. Kakav je vaš stav po tom pitanju i može li BiH s obzirom na stepen provedenih reformi uputiti zaista kredibilnu aplikaciju?
Velike države i veliki sistemi mogu da ponude mnoge dobre stvari… veliko tržište, iste standarde na širem prostoru, veću produktivnost, lakšu borbu protiv kriminala, terorizma i sl. problema. Evropska unija je neka vrsta protoglobalne države. Njena unutrašnja kohezivna misao je ispravna. Liberalna je, insistira na demokratskim načelima, na antifašizmu, na ekonomskim i političkim slobodama i kao takva nije startno loše postavljena. Otprilike kao i Sjedinjene države, iako su one federacija za razliku od EU koja je unija nezavisnih država, čija je, prije svega, rana istorija više nego fascinantna. Kao i SAD i Evropska unija je danas najliberalniji prostor svijeta. I nosilac mnogih svjetskih trendova kada je riječ o slobodama, o demokratskim i liberalnim standardima. O ekonomskoj, kulturnoj i sportskoj produktivnosti da ne pričam… Međutim u mnogim segmentima Evropska unija je i ograničavajuća. U posljednje vrijeme sve je više prisutna kao naddržavna institucija u nacionalnim državama, ali i same nacionalne države unutar nje se trude da prošire svoj djelokrug po različitim osnovama u njima. Zaista je zabrinjavajuća tolika tendencija bilo evropskog, bilo nacionalnog intervencionizma… Zaista mi je to neprivlačan trend u Evropskoj uniji. Vjerujem da što je više države, da je tu manje slobode…
Sa druge strane Evropska unije je zajednica prilično bogatih i političkih stabilnih država. To je društvo uspješnih. Mislim da je ova euroforija itekako pogrešna u Bosni i Hercegovini. Ovdje postoji jedan evrofanatizam koji je pogrešan isto kao i evroantagonizam. Bosna i Hercegovina treba da ide ka Evropskoj uniji tek kada politički postane stabilna i ekonomski snažnija. Ne treba da idemo kao politički nestabilno i ekonomski uništeno društvo. Po šta idemo tamo, po milostinju. Pa nije to Centar za socijalni rad ili javna kuhinja za socijalno ugroženo stanovništvo. Zato i ne treba da budemo tamo sve dok politički i ekonomski ne sazrimo za to. Najvažnije je da se unutar sebe osvjestimo. Da stvari postavimo na racionalne i interesne osnove. Da što više smanjimo uticaj države i da se što više okrenemo vlastitom preduzetništvu i radu.
Kakav je vaš stav oko potencijalnog referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, koji vlasti u RS namjeravaju da sprovedu?
Referendum je jedno od demokratskih dostignuća. Svaka ozbiljna vlast bi trebala u trenucima kada donosi krupne političke odluke da konsultuje za to građane koji su joj i dali legitimitet da vlada u njihovo ime. Mislim da bi oko više bitnih sistemskih pitanja vlasti u Bosni i Hercegovini trebali da konsultuju građane. Taj se mehanizam demokratskog donošenja odluka rijetko koristi, posebno kod nas. A ako se nezloupotrebljava, zna da bude koristan!
Nedavno je u RS formirana nova politička partija Ujedinjena Srpska, sa Nenadom Stevandićem na čelu. Da li će ova partija predstavljati bitan politički faktor na političkoj pozornici RS?
U Republici Srpskoj je uspostavljen dvoblokovski partijski sistem. Jedan blok partija predvodi SNSD, a drugi SDS. Pa i ova dva bloka imaju umnogome programskih sličnosti. Imaju vrlo slične stavove prema Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj, ekonomskim i društvenim pitanjima. Iako formalno predstavljaju različite partijske porodice. To nije ništa čudno. To je i svjetska praksa. Od šezdesetih godina je na sceni sve veća dezideologizacija partija i sve se trude da programe naprave prihvatljivima za manje više sve grupacije stanovništva. Tako da je prostor otvoren za neku samo suštinski različitu opciju koja može da uvuče u proces dosadašnje apstinente. To ne vidim ni u jednom novoj partiji na političkoj sceni Bosne i Hercegovine.
Dugogodišnji predsjednik PDP-a je nedavno o klin okačio svoj politički dres, a na njegovo mjesto došla je dosta mlađa osoba. Da li to znači da smo već ušli u čuvenu smjenu generacija o kojoj se toliko priča, ili će ovo ipak biti izolovan slučaj?
Smjena generacija ne znači uvijek i uspjeh… No u ovom slučaju je riječ o osobi koja je godinama bila jedna od ključnih osoba u PDP-u uz Mladena Ivanića. Nema sumnje da je ovim izborom PDP ostao u politici koju je uspostavio i njihov prvi predsjednik Ivanić. Vjerujem da će ovim ova stranka da i dalje napreduje i da je to dobar unutarstranački izbor. Isto tako je za svaku pohvalu i to što je Mladen Ivanić svoje mjesto ustupio mlađem kolegi bez ikakvih potresa. To bi bila dobra praksa i dobra poruka za ostale partije. Time se razvija unutarstranačka demokratija.
Borba protiv terorizma. Imamo li snage za to?
Mi smo rizično društvo kada je riječ o terorizmu jer smo dijelom prostor iz kojeg dolazi dio terorista. Sa time ćemo imati sve više problema. Poseban je problem u Federaciji BiH. Na to godinama upozoravaju vlasti u Republici Srpskoj. Potrebno je zaista raditi na prevenciji. Prije svega kroz edukaciju kako ne bi siromašni prostor Bosne i Hercegovine bio rasadnik mladih terorista koji ratuju u ime islama. Tu je presudna liberalizacija društva. Zaista je potrebno ubijediti mlade ljude da su im njihovi životi, njihove porodice, njihova mladost, njihov normalan i civilizovan život važniji od toga kojem se bogu mole i u čije ime vjerske zajednice ratuju. Posebno je potrebno objasniti mladim ljudima da su samo oružje u rukama vjerskih elita koji vrlo često profitiraju na njihovom radikalizmu i njihovoj smrti.
Kakva politička predviđanja imate za narednu godinu i hoće li biti izmjene Izbornog zakona (u smislu odgađanja lokalnih izbora)?
Ne vjerujem. Spajanje ova dva izborna ciklusa je korak unazad. Time bi lokalne teme bile od drugorazrednog značaja a ljudi bi glasali za lokalne predstavnike na bazi tema koje nisu lokalnog karaktera. Prosto to delegira psihologija takvih okolnosti. I zato je pogrešno spajati ova dva izborna procesa.
Autor: Stefan Blagić
