U tom ratnom periodu, kada nama djeci nije mogao da ponudi ništa osim svog znanja i srca – on nam je, u stvari, poklonio ogromno bogatstvo. Nas, djevojčice, je učio kako da sviramo klavir i osnovne korake iz folklora, a dječake je učio kako da sviraju tamburice.
Neki ljudi su toliko zli i toliko nesreće nanose drugima da pomislimo da mora da su rođeni takvi. Međutim, nisam čula da postoji gen zbog kojeg se rađamo zli.
Moranje. Na listi svega što ne volim, moranje je na prvom mjestu. I na drugom i na trećem. Moranje me nikad nije motivisalo, naprotiv, uvijek je imalo kontra efekat.
Sumorna kišna nedjelja, sjedim sa drugaricom u jednoj zadimljenoj gradskoj kafani. I naravno, od obične kafe pretvori se ovo u pravo boemsko veče. Ništa čudno, ništa neobično.
