Nije mi žao što na polici sa knjigama imam diplomu Fakulteta Političkih nauka. Nije mi žao što sam izabrala da završim baš Politikologiju. Nije mi žao što s ne bavim politikologijom. A ni politikom.
Tih nekih devedesetih sam satima mogla igrati Super Marija. I redovno su me fascinirale pečurke uz koje je rastao. Toliko da me i dalje nasmijava ona narodna – 'Najeo se ludih gljiva!'. Šta bi Super Mario da je jeo super gljive...
U Banjaluci imaju fenomenalna dešavanja. Hm, vjerovatno sada smatrate onda da ne živimo u istom gradu?! Pazite sad ponovo – u Banjaluci ima fenomenalnih besplatnih dešavanja! Toliko ih ima da ja ne mogu na sve da stignem! Opet ne znate o čemu pričam, zar ne?
Posljednjih dana smo svjedočili zaoštravanju odnosa u regionu zbog nesmotrenih izjava pojedinih političara. Kako vodećim političarima objasniti da sve ono što kažu u javnosti može biti iskorišteno protiv njih?
Volim putovanja posebno tamo gdje prije nisam bila. Kao i mnogi drugi i ja imam spisak mjesta koje želim obići, neke s nestrpljenjem čekam da posjetim, dok mi se za druge ne žuri. Island čak nije bio na toj listi ali me je posao odveo tamo i sretna sam zbog toga.
Često razmišljam o budućnosti, o stvarima koje ću s ponosom prepričavati ili kojih ću se sa gađenjem sjećati. Bilo bi lijepo ukoliko bi imali nešto za reći budućim generacijama, nešto dobro, o vremenu u kojem smo živjeli. Nešto kao što nama naši roditelji pričaju, o muzici, filmovima, predstavama, nešto o sveukupnom socijalno kulturnom stanju kojeg su oni imali, a kojeg mi, očito, nemamo.