Stranci obožavaju našu hranu, prirodne ljepote, gostoljubivost i tradiciju, a mi često kao starosjedioci ove prelijepe zemlje nismo ni svjesni svih ljepota koje nam nudi. Ja rado biram posjetiti mjesta koja odišu duhom starine, posebno u ovom bajkovitom zimskom periodu.
U svakodnevnim izlascima i šetnjama kroz grad, nailazim na ljude koji su kao formula za spuštanje dobrog raspoloženja. To se naročito očituje u posmatranju odnosa roditelja i djeteta, prijateljskih i još kojekakvih odnosa. Zapravo, o čemu je riječ?
Ne znam da li je do našeg mentaliteta ili nečega drugog, ali mi volimo ugodne laži. Volimo ih slušati iz usta političara, volimo vjerovati da je sve ono što nam obećavaju istina iako negdje podsvjesno znamo da nije. Volimo se voditi onom da je neznanje blagoslov, a nije.
Ekskurzija je sastavni dio kako srednjeg tako i osnovnog obrazovanja. To je jedinstvena prilika koja se ne pruža svaki dan, da sa svojim kolegama iz razreda provedete par dana u nekoj od stranih država naravno ukoliko ste u finansijskoj mogućnosti i imate volju!
Prisustvom na jednom predavanju je i potaklo pisanje ovog te sama ideja je bila sagledanje životnih vrijednosti na primjeru tegle i kile jabuka, mandarina i graha.
"Čovjek i ne znajući komponuje svoj život prema zakonima ljepote i u časovima najdubljeg beznađa." Reče Milan Kundera, a ja spoznah iskustvom. Riječi me svakodnevno inspirišu. Tople ljudske priče. Nekad mirišu na ruže, a nekad bole kao zariven mač, ali sam privilegovana što dopiru do mene.
