Pred tridesetak poštovalaca Bazdulj je pričao o Beogradu, Travniku, načinu na koji bira pripovjedače u svojim knjigama…
Na početku razgovora sa publikom Bazdulj je napomenuo da mu je otac u djetinjstvu puno pričao o Beogradu.
“Kada imate 6 ili 7 godina za vas je otac neka vrsta boga. Moj otac je služio vojsku u Beogradu i naslušao sam se priča o tom veličanstvenom gradu. Te izlazio u neku kafanu na Slaviji u uniformi…Pa su ga tu čašćavali jer je bio vojnik. Imao sam fantastičnu sliku o Beogradu kada je počeo rat devedesetih godina prošlog vijeka kada se nije moglo putovati. Nešto malo iza pada Miloševića, stigao sam u Beograd 2002. godine i kada sam se našao na Terazijama shvatio sam da bih baš tu volio da živim. Kasnije mi se u Beogradu rodilo dijete i to je definitivno postao moj dom”, ispričao je Bazdulj.
Kako kaže, u doba dječaštva za njega je Andrić bio tek treći najvažniji čovjek iz njegovog rodnog Travnika.
“Vajta i Ćiro Blažević bili su ispred Andrića. Sead Memić Vajta je predstavljao Jugoslaviji na takmičenju za pjesmu Evrovizije 1981. godine, a Ćiro Blažević je kao trener Dinama iz Zagreba nakon 30 godine posta modrih osvojio fudbalski šampionat. Naravno, kada sam napunio 10 godina počeo sam da razvijam neku vrstu emotivnog odnosa prema biografskom podatku da sam rođen u istom gradu gdje i Ivo Andrić. Rano sam počeo da pišem komentare na Andrićeve priče i vjerujem da svako ko piše ili govori srpskim jezikom mora da uspostavi neki odnos sa Andrićem”, kazao je Bazdulj.
Priznaje da se, kako kaže, jako “ložio” na Šerloka Holmsa dok je pohađao Osnovnu školu.
“Pokušao sam olovkom da napišem 5. roman o Šerloku Holmsu u 7. razredu osnovne škole. Vjerovao sam da ću nešto objaviti u 4. razredu srednje škole. Tako je počelo…Kasnije sam održavao svoje autorske ambicije u susretima sa ljudima koji su bili u stanju da odgonetnu rebuse koje sam ‘sijao’ po svojim knjigama”, kazao je Bazdulj.
Izvor: tanjug.rs
