Koliko
je nova “šestorka“ funkcionalna i održiva s obzirom
na različite pristupe i neslaganja, te činjenicu da su stranke unutar
“šestorke“ politički protivnici na
entitetskim nivoima?
Svaka
uslovno rečena koalicija u BiH koja čini vlast je heterogena i ona mora da se
sastoji iz najmanje 4-5 stranaka (u posljednja dva izborna ciklusa to je 6
stranaka). To nije klasična koalicija koja ima slična programska opredjeljenja
i dobro je primjećeno sa vaše strane da su to potpuno različite političke
partije koje u Sarajevu čine vlast, a sukobljavaju se na entitetskom nivou. To
potvrđuje staru tezu koju sam iznio prije 6 godina da je u BiH moguća samo
matematička koalicija, dakle zbir političkih parija koje mogu da se dogovore o
osnovnim ustavnih stvari i formiraju vlast.
Utoliko je
ona i nestabilna i teško je reći koliko će ona trajati, to niko ne može
procijeniti. Za 2-3 mjeseca koliko funkcioniše nova šestorka neko će reći da ništa
nismo uradili osim budžeta. Ali i to je krupno jer je urađeno prije kraja
godine.Vidjećemo sada nakon što kroz Savjet ministara prođu predviđeni zakoni i
dođu do Parlamenta može li ona izvući neke nove korake naprijed za BiH.
Valentin Inzko je u nekoliko navrata
izjavio da političari iz RS svojim ponašanjem utiču na ostanak OHR-a, a jednom
prilikom se javno zahvalio predsjedniku Dodiku što mu “svojim izjavama o osamostaljenju
RS i trećem enititetu produžava mandat“. Čiji je zapravo interes za postojanje
i ostanak OHR-a?
Time što se Inzko zahavalio samo pokazuje koliko je njemu stalo da ostane
tu. Mi iz Republike Srpske već godinama govorimo da OHR treba da ode. Ja lično
sam otvoren u borbi protiv OHR-a ne zato što ne volim Inzka, ili nekog drugog
predstavnika, nego zato što se zalažem za slobodu. Nije narod i društvo u cjelini
slobodan sve dok ima nekog iznad legalno izabranih institucija koji može da
radi šta hoće.
U RS skoro nema niko, osim par pojedinaca ko bi bio za to da visoki
predstavnik ostane u BiH.
Sa druge strane postoji snažan interes kruga ljudi iz međunarodne
zajednice koji drže kancelariju visokog predstavnika da on ostane, kako bi
mogli da upravljaju BiH i tokovima u regionu, jer je BiH geografski i strateški
u sjedištu Balkana.
Treća stvar je da lokalni političari iz reda bošnjačkog naroda ne kriju
želju za ostankom OHR-a dok se neki njihovi ciljevi ne ispune. Mi znamo koji su
njihovi ciljevi. To je promjena Dejtona, uvođenje sistema u kojem bi se glasalo
po sistemu jedan čovjek – jedan glas, dakle centralizacija BiH i dominacija
jednog naroda i zato se oni zalažu za ostanak visokog predstavnika
Da li to znači da bi u
narednom periodu moglo doći do dodatnih pritisaka na RS kada je riječ o prenosu
nadležnosti, promjeni ustava i reviziji Dejtona kako bi se uslovio brži napredak
na putu prema EU i NATO?
Stalno ima ideja za promjenu ustava i prenose nadležnosti na BiH.
Nekad to doživljam kao pritiske, a nekad samo kao ideje koje pokušavaju da
prođu. I to neće prestati zbog težnje Bošnjaka da potpuno vladaju BiH i
namećući svoju volju što je protivno ne samo Dejtonu već protivno volji druga
dva naroda i demokratskih principa Evrope kojim težimo. Bilo bi normalno da
narod kojeg ima manje, kada traži nešto, da mu većinski narod popušta da bi
živjeli zajedno. Ovdje se dešava potpuno obrnuto.
Dakle, nastaviće se i dalje ta vrsta pritisaka, podržavaće ih dio
međunarodne zajednice, a biće neophodno u priblažavanju EU i NATO savezu da se
odriče dijela suvereniteta. Lično mislim da nije poseban problem, ako su se sve
zemlje u Evropi odricale dijela svog suvereniteta da bi pripadale jednoj
razvijenoj zajednici. Kod nas je problem unutrašnjeg odricanje suvereniteta, a
ne spoljno. Mi ne damo ništa od svog suvereniteta, ali smo spremni da se
zajedno dogovrimo i ponečeg odreknemo da bismo bili dio te Evropske Unije.
Da li onda smatrate da se do kraja godine
mogu ispuniti svi uslovi iz Mape puta neophodni za dobijanje statusa kandidata?
Ja sam mislio da sve to možemo da ispunimo prije
četiri godine i o tome govorio otvoreno i jasno, ali to se nažalost nije
desilo. Kažem nažalost jer mislim da smo bili na dobrom putu i da smo to
uradili prije četiri godine danas bi bili u poziciji gdje je Crna Gora. Nismo
uspjeli i zato ne smijem da kažem ispunićemo to do kraja godine ili nećemo.
Neophodno je da političari urade sve da ispune tačke
iz Mape puta prije svega radi građana koji su nas izabrali. Siguran sam da BiH
i svi njeni narodi pripadaju Evropi i mi političari treba da sve učinimo da to
i formalno postanemo.
Nažalost ne činimo sve, previše se sukobljavamo
unutar BiH i zbog toga ne ispunjavamo određene obaveze. U tom sukobljavanju “pomažu“
nam neki međunarodni faktori koji su čas na jednoj, čas na drugoj strani. Danas
smo pred zidom, da li će pobijediti zdrav razum političara koji kaže „narod nas
je birao da bi bili dio EU ili nekolicina političara koji imaju svoje razloge
zašto ne žele BiH u EU.
Ako to hoćemo onda moramo to ispuniti i to nije
krupno. Mi smo vrlo blizu ispunjavanju preostala dva uslova iz Mape puta. Oko
kordinacije je već sve završeno, oko promjene ustava u slučaju Sejdić-Fenci
nije sve ispunjeno i tu se treba priliogaoditi. I to nije teško. Teško je ako
hoćemo da komplikujemo kao što sada jedan dio političara iz Federacije koja ne
želi asimetričan izbor, kao da BiH već nije asimetrična i tako postavljena u
Dejtonu. Nema razloga da se bune zbog toga.
Iz ovoga što govorim proističe da bismo morali to
uraditi do kraja godine. I to je upozorenje. Ne uradimo li to ove godine Bosna
i Hercegovina će ostati jedini prostor (pored pokrajine Kosovo i Metohije) koji
nema jasan put prema EU, a to nije dobro. Nije dobro da ostanemo van toga.
Ipak vaša izjava da, ukoliko ne
postignemo zajednički dogovor u vezi sa pristupom EU, Republika Srpska može da
nastavi sama naišla je na oštar prijem u Federaciji.
Ja sam tu izjavu pojasnio već tada, samo svako
čita ono što se njemu svidi. Kad sam rekao da idemo sami nisam mislio na podjelu
BiH jer je to malo složeniji posao, nego što mi lokalni političari to možemo
uraditi. Znamo kako je nastajala i ko je je sve učestvovao u pravljenju ovakve BiH
i ne možemo je mi tek tako razvaljivati.
Kada sam rekao sami htio sam da pokažem razlike
između RS i Federacije u izraženoj želji za sprovođenje reformi koje su potrebne
za jedno moderno društvo kao što je Evropska Unija. Ostajem i sada kod toga. Da
nije bilo zaostaja u vezi sa ljudskim pravima mi bismo iz RS već napravili
značajniji iskorak prema tome.
BiH je po mnogim
ekonomskim pokazateljima posljednja zemlja u regionu i Evropi. Može li se onda, uz ovako komplikovano uređenje i stalno prisutne tenzije između naroda i njenih izabranih
predstavnika, uopšte dugoročno ekonomski
razvijati?
Naravno da koči i to u značajnj mjeri. Prvo, retorički sukobi koji
postoje i nesporazumi oko uređenja stvaraju nezdravu atmosferu i šalju svijetu
sliku zemlje koja je u stalnom sukobu. Ne želi niko ko ima kapital da ulaže u
područje koje je nestabilno. Bez stranih ulaganja i fondova Evropske unije mi i
nemamo mogućnost da napredujemo i prilagođavamo se. Te dvije stvari su glavni
podsticaji za ekonomski razvoj. Naravno ima i drugih unutrašnjih. Pošto one ne
idu, prouzorokovane svakakvim retoričkim rasparavama koji su nekada na granici
svađe onda to bitno utiče na ekonomski razvoj. Političari u BiH, neka to bude
kritika upućena svima, trebaju da se naviknu na jedan smiren pristup bar prema
vani. Dakle, dozvoljene su unutrašnje raspave, ali vani bi trebalo da izlazi samo
ono što smo se dogovorili. Naravno važni su i drugi parametri ukoliko eniteti
žele strana ulaganja, prije svega na provođenje određenih reformi do banalnih
stvari poput brzine registrovanja preduzeća.
Smjene u strančkim odborima nakon lošijih izbornih rezultata SNSD-a
i pojedina odstupanja sa funkcija podgrijale su priču o unutarstranačkim
strujama. Takođe su u zadnje vrijeme česti
sastanci najvišeg rukovodstva stranke. Da li je upitno jedinstvo SNSD–a?
Nije upitno, samo zavisi ko kako posmatra to
jedinstvo. Nije moguće da svi isto razmišljamo, to nije moguće ni u porodici sa
tri do četiri člana, a kamoli u jednoj velikoj političkoj partiji kao što je
SNSD. Suštinski postoji jedinstvo oko ostvarivanja programskih ciljeva s kojima
smo nastupali i u izbornoj kampanji. Naravno kad se postigne slabiji izborni
rezultat onda dolazi do rasprava koje u javnosti poprimaju čudesne priče.
Sasvim je normalno da jedna politička partija pokuša revitalizaciju i pokuša da
ispravi nešto što ranije nije vidjela. Svaka promjena u javnosti izaziva priču
“gotovo je“, sukobili su se, podijelili su se, toga stvarno nema u SNSD-u.
Jesmo promijenili jedan broj predsjednika opštinskih odbora i biće promijenjen
još jedan broj u toku redovne izborne aktivnosti. Interesantno je da sva
javnost prati šta se dešava u SNSD-u, a da niko i ne spominje ima li izbora u
drugim političkim partijama, da li će tu biti ikakvih promijena. Dakle, moja
ocjena je da nema sukoba kao što se priča. Različitih mišljenja ima i njih mora
da bude u tako velikoj partiji. Poslije lokalnih izbora smo imali nekoliko
sastanaka sa mnogo rasprava i sveobuhvatno sagledali i mislim da smo našli
prava rješenja. Vidjećemo u narednom periodu kako će se to razvijati.
Predsjednik Dodik je početkom
godine plasirao tezu o “proljeću“ koje se potpomognuto radom obavještajnih službi
finansira iz stranih centara moći, a koje bi kroz djelovanje opozicije i nevladinih
organizacija ugrozilo njegov položaj i
destabilizovalo RS. Kakvo je vaše mišljenje o tome, je li
Republika Srpska ugrožena?
Republika Srpska je od
Dejtonskog sporazuma, odnosno od svog formiranja 1992. godine ugrožena na razne
načine. U periodu rata vojno, a od Dejtonskomg sporazuma raznim vrstama
pritsaka, pokušajem izbora kadrova, pokušajem onemogućavanja ekonomskog
razvoja, sve da bi se njen uticaj smanjio u BiH. Koliko su trenutna dešavanja
podgrijana radom stranih obavještajnih službi to je sad teško reći. Prave
obavještajne službe ne rade baš tako da ih možemo prepoznati i reći eno ih oni
rade, ruše ovo ili ono… Ipak ne treba zanemariti dešavanja od rata pa do
danas. Prije svega zbog blizine žarišta kao što je Kosovo, ali i zbog sudara
militantnog islama koje prodire preko ovog prostora u Evropsku Uniju, što je
jedno posebno pitanje.
I tu dolazimo do uticaja RS na
BiH i ko god bude na vlasti moraće zadržati taj uticaj i zato ima i biće
pritisaka. U postratnom periodu navikao se jedan broj međunarodnih predstavnika
da vlada ovim prostorima i sad kada imate jednog lidera kao što je Milorad
Dodik, koji je nesporno najjznačajnija ličnost proteklih godina, onda on lično
trpi taj pritisak. Mi smo sa druge strane spremni da preuzmemo obaveze koje nam
je narod dao, narod koji nas je izabrao da radimo u njegovom interesu bez
stranog prisustva.
Treba pogledati da li su neke
nevladine organizacije sada uplanirane više nego protelkih godina ili više nego
što to dobijaju zemlje u okruženju. Onda bi bilo jasno da se nešto traži od tih
organizacija. Ja ne želim da kažem da oni direktno rade za strance i da imaju
cijl da sruše Milorada Dodilka ali želim da kažem da tu nešto postoji.
Repubika Srpska jeste predmet
interesovanja mnogo moćnijih zemalja nego što je BiH i njihovih predstavnika
koji u svojim okvirima imaju i obavještajni rad, a koji se dijelom manifestuje
preko nevladinih organizacija i pokušava da se jednim dijelom utiče na javnost.
Dakle to postoji, možda ne tako bombastično kao što su neki mediji pisali.
Na
kraju, da li i dalje, pored pristutnih sukoba sa SDS-om nastavljate vaše
zajedničko djelovanje na nivou BiH?
Po mom mišljenju zajedničko
djelovanje na nivou BiH ne bi trebalo biti upitno i ne treba da bude direktno
vezano za neke sukobe na entitetskom nivou. Jasno je da postoje različiti
pristupi SNSD-a i SDS-a, ali to ne bi trebalo da poremeti naš zajednički
nastup. Pokazalo se da kad zajedničko nastupamo lakše ostvarujemo ciljeve
Republike Srpske u BiH. To ne znači da se neće nastaviti žestoke rasprave u RS
koje ponekad nisu kreativne i kvalitetne. Tu prije svega mislim na priču oko
Nacrta zakona o ispitivanju imovine politčara. Samo bi rekao da se nigdje u
svijetu to ne radi na takav način kako su iz SDS-a predložili.
Mi smo politčka partija koja će
uvijek nositi bitku protiv kriminala. Ne samo retorički nego smo to pokušali da
pokažemo i kroz djelovanje. Da li smo uspjeli ili nismo to će ocijenti građani,
a ne baš ovako slaba opozicija. Biće i dugih stvari oko kojih ćemo imati
različita mišljenja, ali ona ne trebaju da utiču na naše djelovanje u Bosni i
Herecegovini.
foto Borislav Zdrinja
Frontal
