Tomislav Nikolić,
predsjednik Republike Srbije, bivši Radikal, sadašnji Naprednjak. Od kako je
preuzeo dužnost predsjednika Republike Srbije, Tomislav Nikolić privlačio je
pažnju javnosti uglavnom po izjavama koje su izazivale brojne reakcije. Upravo
zbog izjava, odnosi u regionu su postali zategnuti. Član Predsjedništva BiH Bakir
Izetbegović i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović Nikoliću su
zamjerili izjave: „Vukovar je srpski grad“ , i „U Srebrenici nije bio genocid“,
i zbog takvih stajališta eksplicitno odbijali susret sa srbijanskim
predsjednikom. Ipak, u aprilu se situacija promjenila.
Predsjedništvo BiH
otišlo je u prvu zvaničnu, službenu posjetu Beogradu. Uz predsjedavajućeg
Radmanovica i člana Predsjedništva Izetbegovica, ovog puta nije bilo trećeg
člana, Zeljka Komsica ali je, kako smo doznali upravo od srbijanskog predsjednika,
u BiH delegaciji bio Komšićev izaslanik.
Susret se dogodio u
Palati Srbije na Novom Beogradu ili zgradi bivšeg Saveznog izvršnog vijeća,
poznatijoj kao zgrada SIV-a. Prvo, svečani dolazak, potpom sastanak a nakon
sastanka uslijedile su izjave.
Predsjednik Republike
Srbije Tomislav Nikolić značaj susreta sa bh. delegacijom prokomentarisao je
ovako: „Osnov naših razgovora bila je dalja saradnja BiH i Srbije, dvije države
koje su vezane danas i koje će u budućnosti, kroz cijelu istoriju koja ih čeka
biti vezane, možda i mnogo jače i mnogo bolje i mnogo čvršće i organizovanije
nego do sada.“
Predsjedavajući Predsjedništva
BiH Nebojša Radmanović, kao najvažnije je istakao: „Prolazili smo kroz razne
periode, imali razne teške situacije ali današnji susret sigurno potvrđuje
krupne korake naprijed koji će značiti stabilnost svima u regionu.“
Član Predsjedništva BiH
Bakir Izetbegović obraćanje novinarima u Beogradu je iskoristio za ovu izjavu:
„Da bismo išli u budućnost, moraćemo na momenat zastati, okrenuti se i
zagledati se u prošlost. Zagledati se u ono što se desilo u Srebrenici. Još
jedanput pogledati onaj snimak onoga što su uradili Škorpioni u BiH svojevremeno i shvatiti da se onakva stvar desila 8.372
puta a da niko od uhapšenih, zarobljenih nije izvukao živu glavu, ni djeca od
13 i 14 godina. Treba se s time suočiti.“
Nakon izjava trojice
zvaničnika, novinari nisu imali priliku postaviti pitanja. Takav je bio
protokol. Iako je preko pedeset ekipa iz regiona bilo akreditovano za ovaj
događaj, te iako su gotovo svi oni tražili intervju srbijanskog predsjednika,
priliku za razgovor sa Nikolićem dobila je samo ekipa TV serijala Interview 20. Prije ekskluzivnog
razgovora Tomislava Nikolića i urednice Sanele Prašović-Gadžo, evo kratke priče
o tome ko je zapravo on.
Tomislav Nikolić
rođen je 15 februara 1952. U prošlosti je prvo gradio puteve i pruge, a potpom
je u kragujevačkoj firmi 22. Decembar
bio šef investicija punih 12 godina. Uspostavljanjem višestranačkog sistema u
Srbiji, Tomislav Nikolić postaje funkcioner Narodne
radikalne stranke. Od 1992 bio je poslanik u Narodnoj skupštini Srbiji i to
je jedini poslanik koji je bio izabran u svaki saziv Skupštine Srbije od tada.
U vrijeme vladavine Socijalističke partije Srbije, isključivo zbog političkog
djelovanja, zajedno sa Vojislavom Šešeljem, 1995. bio je osuđen na tromjesečnu
kaznu zatvora koju je izdržavao u Gnjilanu. Nikolić se poslije toga, kroz
politički angažman, nekoliko puta borio za predsjedničku poziciju ali je uspio
tek prošle godine kada je pobijedio Borisa Tadića. Tomislav Nikolić je napisao
i objavio 13 knjiga. Za sebe kaže da ponekad puno komentariše i priča. Potpuno
otvoreno, govorio je u emisiji Interview
20.
Sanela Prašović-Gadžo:
Dragi gledaoci, dobro došli u serijal Interview
20 i program televizije BiH. Večerašnju emisiju realizujemo iz Beograda.
Naš gost je Predsjednik Republike Srbije, gospodin Tomislav Nikolić. Dobro
došli u program BHT i serijal Interview
20.
Tomislav Nikolić: I
vi dobro došli u Srbiju.
SPG: Gospodine Nikoliću,
evo, od juna mjeseca, čekali smo na ovaj intevju s Vama, znači od trenutka kada
ste prošle godine preuzeli predsjedničku dužnost. Maloprije ste mi rekli, pred
početak snimanja, da je ovo zapravo pravi trenutak za realizaciju razgovora.
TN: Mislim da na
početku nisam imao šta da vam kažem. O meni postoje stereotipi iz vremena mog
dvadesetogodišnjeg bavljenja politikom, a onda su neke moje izjave izvlačene iz
konteksta kako je ko želio da ih tumači tako ih je iznosio i ispadalo je da se
ja malo svađam sa državama nastalim od bivše Jugoslavije, da se svađam sa
norodima koji u tim državama žive. Želio sam da protekne malo vremena, da
možete i vi da shvatite šta je medijska priča, a šta je istina i da pokušam da
uspostavimo mnogo bolje odnose između Srbije i BiH nego što su bili do tada ili
nego što ih je neko očekivao od momenta mog stupanja na dužnost. Dakle, mislim
da poslije skoro godinu dana da je došlo pravo vrijeme za intervju i da je
došlo pravo vrijeme da vam da odgovore na neka pitanja koja Vas sigurno
interesuju.
SPG: Imali ste
susret sa članovima Predsjedništva BiH, gospodinom Radmanovićem i Izetbegovićem.
Nakon sastanaka, ono što su novinari primjetili jeste da ste svi vi, i Vi i
Izetbegović i Radmanović, uputili jednu poruku koja bi trebala biti put ka
regionalnoj stabilnosti, a koja bi značila kako će u budućnosti izgledati
odnosi između BiH i Srbije.
TN: Ja se trudim da
iza mene, iza mog mandata, ostane nešto čime ću da se ponosim, zatim nešto čega
će ljudi da se sjećaju, a to svakako nisu televizijski nastupi i onda skoro da
ne možete ništa da uradite što sa neke strane neće da bude napadnuto. Dakle,
ako vas interesuje moj pravi odnos prema BiH, ja sam ga rekao članovima
Predsjedništva BiH.
SPG: A to je?
TN: A to je da je
država, BiH je država. I kao što sam svojevremeno, prije 6 godina, u jednoj
kampanji za predsjednika Republike, kao predstavnik Srpske radikalne stranke,
rekao da Srbija priznaje Hrvatsku u granicama u kojima je članica Ujedinjenih
nacija, a tako priznajemo i BiH kao državu koja je apsolutno međunarodno
priznata, zato što želim da oni tako priznaju Srbiju. Jer najlakše je naći u
nekoj državi problem pa reći: „Sa tim problemom, vi ne možete u mojim očima da
budete država.“ Pa kako ja sa problemom Kosova i Metohije u očima mnogih država
predvodim državu. Dakle, BiH je za mene država. Ona ima dva entiteta, ima tri
dominirajuća naroda, ima svoje ljepote i svoje probleme. Niti mogu da popravim,
niti mogu da pokvarim. Ako ljudi žele tamo da žive, dobro. Ako žele da imaju
državu, niko ne može da ih zaustavi. Ja sam tu. Srbija je garant Dejtonskog
sporazuma sa drugim organizacijama, drugim državama. Ja sam tu da ne učinimo
ništa što bi BiH spriječilo da se razvija, da nesmetano ostvaruje sve svoje
funkcije, da u njoj svaki građanin ima jednake šanse i jednaka prava. Ja ću
ubuduće izbjegavati da analiziram kako izgleda situacija. Evo, to sam obećao.
Dakle, želim sve najbolje onima koji vode BiH, ali ako nešto ne funkcioniše,
nisam im ja kriv što sam rekao da vidim da ne funkcioniše. Evo, sad neću ni to
da pričam, ali krivica je na njima. Nije funkcija predsjednika, predsjednika
vlade, predsjednika skupštine, ministra, nije samo za fijaker i dobru platu. To
je odgovornost pred narodom. I ne treba tražiti izgovore za svoje greške. Ili
za neki svoj postupak ili za neku svoju nesposobnost. Treba otklanjati ono što
ne valja. Ako mogu da pomognem da to otklone, evo, pristajem da se umiješam u
to kao neko ko će da pomaže. Ali, neću da analiziram stanje. Meni je po Ustavu,
po pravilu, po difoltu, što bi reka djeca, meni je da najviše brinem o Srbima.
Kao što u drugim državama predsjednici imaju dužnost da najviše brinu o svojim
građanima koji žive negdje izvan njihovih država. Dakle, s te strane ja
podržavam Sporazum o specijalnim vezama sa Republikom Srpskom, utičem na to budu
još jače, još organizovanije ali to isto želim i sa BiH. RS je dio BiH. Ne mogu
ja jednom dijelu da želim dobro a drugom da ne želim dobro.
SPG: Ja se
izvinjavam što vas prekidam, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, je tokom
obraćanja iznenadio sve rekavši da ste imali neku izjavu da su dvije srpske
države. Onda su kolege komentarisale da je to sa satsanka sa Dodikom od prije
nekoliko dana.
TN: Pretpostavljam
da jeste zato što je ovo bio veoma iskren sastanak. Bio je prisutan i savjetnik
gospodina Komšića, tako da je cijelo Predsjedništvo u stvari bilo, na neki
način, predstavljeno. Lično nije bio gospodin Komšić, nadam se da ćemo sljedeći
put biti kompletni svi. Bio je veoma iskren sastanak i ja sam, u stvari,
podstakao ostale da budu apsolutno iskreni. Ja nikada ni javno ne iznosim kad
se nekada sa nekim, iz druge države, ne slažem. Zamislite kad bih komentarisao
izjave predsjednika država koje su priznale nezavisnost Kosova, gdje bi me to
odvelo. Ja mislim da svako vodi svoju državu i svoj narod tako da bude državi i
narodu najbolje moguće. Svako ima pravo da to radi. I države koje su priznale
nezavisnost Kosova i one koje nisu, su prijatelji Srbije. Manji ili veći, nije
ni važno. BiH nije priznala nezavisnost Kosova. Gospodin Izetbegović je na
konferenciji za štampu rekao otprilike ono što je rekao u našim razgovorima.
Znači, iznio je svoje primjedbe, ono što ga je do sada sprječavalo da se
ozbiljno uključi u saradnju sa predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem. Ja
nisam htio o tome da govorim. Pa valjda i ja imam nešto što mi se negdje ne
sviđa, ali smatram da je Srbija veća. Srbija je oslonac, bez Srbije nekog
mirnog, stabilnog, ekonomski jakog Balkana nema. Ja mislim da Srbija mora da
utiče na to da se ostvari ekonomska saradnja između bivših jugoslovenskih
republika zato što se Srbiji otvorilo tržište na kome je Jugoslavija
prepoznatljiva. Na tome ćemo intenzivno da radimo. Tu ima mnogo firmi iz BiH,
posebno u namjenskoj industriji gdje mislim da imamo velikih mogućnosti da
podignemo tu industriju u svim bivšim jugoslovenskim republikama. I ja ne mislim
da saradnju počinjemo tako što ću negdje javno da iznesem ono što zamjeram.
Tako da ni od sada nećete imati prilike da me čujete da nešto zamjeram odnosima
koje drugi imaju prema Srbiji. Ali neću da sprečavam, niti da molim, niti da
tražim da neko ostane nijem i gluv na primjedbe koje neko ima prema Srbiji.
Neka slobodno iznese, gospodin Izetbegović je iznio svoje primjedbe, ja nisam
htio da polemišem.
SPG: Ali evo, možda
je ovo dobra prilika pošto prvi put govorite za publiku u BiH, da objasnimo to.
Je li to bio lapsus dvije srpske države, RS i Srbija?
TN: Pa, na ivici
lapsusa. Znate, Srbija ni na koji način, a tek ja, nije uticala na to kako će
da izgleda BiH, to je dogovoreno u Dejtonu. Ne znam šta se dešava, neću da
kvarim, hoću da poželim da to zaista bude jedna prosperitetna, uspješna država.
Ali onaj ko je zamišljao, morao je mnogo toga da predvidi. Tuga je i u stvari
boli zaustavljanje BiH zato što mi se čini da EU sklanja po strani BiH.
SPG: A vi ste sad
dobili malo vjetra u leđa.
TN: Znate, vjetar je
opasan. Nas muče. Ja sam tačno, u stvari, osjetio momenat kad smo vas prošli na
tom putu. Mi se svi nekako krećemo ti putem ka EU. Ja tačno znam kad smo vas prošli
i niko nije rekao hajde da malo požuri BiH, prođe je Srbija, a Srbija je posljednja
na Blakanu koja će ući u EU. Međutim, izgleda da su to ostavili za BiH. Meni je
žao, ostalo je još da sa EU uspostavimo takav odnos kakav EU ima sa drugim
državama na Blakanu i mi ćemo moći mirno svom narodu da kažemo: „Od danas ćete
da živite bolje“. E, sad, taj vjetar u leđa… to se duva iz kompresora, nije
prirodni vjetar. To ćemo vidjeti, sve zavisi od ishoda razgovora sa
institucijama u Prištini i mi smo, do najnižeg mogućeg nivoa, na kome može
država da razgovara sa nekim ko želi da njenom tlu formira državu, sišli. I
mislim da svi znaju sad i u EU da mi niže ne možemo. Da ćemo ovo teško i sebi
da objasnimo, svojim građanima, a ne samo Srbima sa Kosova i Metohije. Ali ovo
je moralo da se desi. Ja posmatram to propadanje, nestajanje Srbije na Kosovu i
Metohiji i vidim d aje svake godine sve manje šansi. I žao mi je što prije 10
godina nisam bio u mogućnosti da rješavam taj problem. Tada su okolnosti bile
mnogo povoljnije. Tada je taj vjetar bio pitom, razvijao. Ovaj sad duva, ovo je
… znate, kad se osjećate kao da vam neko savija ruku iza leđa. Kad to treba
da objasnite u porodici, kad morate da ubijedite ljude da je to dugoročno
dobro. Projekat. Onaj ko nema posao, onaj ko napušta svoju kuću, onaj ko je
ratovao, on traži odmah da mu se riješi problem zato što ne vjeruje više u
dugoročna rješenja. Ova vlada ima povjerenje građana. I ona neće da izigra to
povjerenje. Drugi ne bi uspjeli da postignu ovaj sporazum zato što im narod
nije vjerovao. Ali taman posla da mi ovim sporazumom prevarimo svoj narod. Tek
onda bi u Srbiji bilo haosa.
SPG: Koliko je ovaj
sporazum, gospodine Nikoliću, dobar za Srbe koji žive na Kosovu?
TN: Pazite, svaki sporazum je dobar, zato što
je eliminisao mogućnost sukoba. Ovaj sporazum nije apsolutno dobar ni za Srbe
ni za Albance i za to mu nalazim kvalitet. Mi smo na sjeveru Kosova i Metohije.
Imamo nedefinisanu srpsku zajednicu. To su ljudi koji su ostali kada su svi
bježali sa KiM. To su ljudi koji su svojim samopregorom doveli do toga da
možemo da razgovaramo o njihovim pravima. Zato što ja vrlo dobro znam kako se
ponaša međunarodna zajednica. Srpski problem postoji dok ima Srba. Najlakše im
je kada neko protjera Srbe, tada nestaje i problem. Krajina je najbolji problem
za to. Bila je pod zaštitom UN-a. Za tri dana Srbi su protjerani, otišle su UN.
To više niko ne pominje. Da ne pričamo o protjerivanju sa KiM ili iz drugih
dijelova. Dakle mi smo tamo imali jedan sud, koji je bio pod kontrolom Beograda
i imali smo nelegalizovanu policiju. To su za Zapad bile paralelne institucije
koje je Zapad tražio da hitno budu ukinute i da su ukinute tada kada je Zapad
počeo njima da govori, mi danas ne bismo imali o čemu da razgovaramo. Mi ćemo
sada imati po ovom sporazumu, legalizovati srpski sud koji priznaje međunarodna
zajednica, i legalizovati srpsku policiju sa srpskim komandantom i etničkim
sastavom policije koji odgovara etničkom sastavu stanovništva, koji priznaje
međunarodna zajednica.
SPG: Ali oni ulaze u
sistem institucija Kosova, je li tako? I sud i policija?
TN: Tako je. Na tome
insistiraju tzv. patriote koje su ili bile na vlasti pa dovele do ovoga ili čak
nisu uspjeli na takvim pričama da uđu u Parlament. Srbija je prihvatila još rezo.lucijom
1244, na osnovu koje smo mi mijenjali Ustav, da obezbijedi suštinsku autonomiju
za KiM. Pa šta ima primjerenije toj suštinskoj autonomiji nego da policija bude
pod komandom Prištine. Ali to ne znači da će ta policiji da sluša Prištinu ako
bi Priština naredila krenite na svoj narod. To je besmisleno. Mi smo
obezbijedili da vojska Kosova, ja ne znam šta će im vojska, ali evo formiraju
vojsku, da vojska Kosova ne dođe na teritororiju sjevernog Kosova. Znači imaju
potpunu bezbjednost, sigurnost. Imaju sada institucionalizovanu zajednicu koja
ima svoju skupštinu, organe koja odlučuje o mnogo čemu: regionalnom razvoju,
prostornom planiranju, školstvo, zdravstvo, prihodi, rashodi. Ja ne znam šta tu
ima nepovoljnije nego što je bilo do sada. Ako bi smo ostali u ovom stanju u
kojem smo danas i ne bismo imali sporazum, ja ne garantujem da se to stanje ne
bi promijenilo na gore po Srbe, a da Srbija ne mogla ništa da učini.
SPG: Da li je ovo
maksimum onoga kada govorimo o pažnji prema onim građanima srpskog naroda koji
žive na ostalom dijelu kosova. Čini mi se čak oko 100.000 živi na ostaloj
teritoriji.
TN: Da, dvije
trećine. Oni potpadaju pod tu srpsku zajednicu i imaju prava koja ima ova
srpska zjednica. Nisu tako kompaktna, nisu na jednoj cjelini. Oni su svi prihvatili
ovaj sporazum. Nisu prihvatili ovi na sjeveru koji imaju povoljnost da su
naslonjeni na srpske opštine. Uvijek računaju da mogu da imaju potpunu podršku,
potpunu pomoć. Do sada su mnogi od njih živjeli tako što je roba ulazila bez
papira. Ima tu svega znate, širi se nesigurnost među tim ljudima. Mi nismo
učestvovali na lokalnim izborima na sjeveru KiM. Moja odluka je bila da stranka
ne učestvuje, tada sam bio predsjednik stranke, nego da sprovedemo
parlamentarne izbore i da prenesemo procenat osvojenih glasova na lokalne
izbore. Međutim, oni su organizovali sami neke svoje izbore. Tu sad svi
predsjednici opština ne pripadaju strankama koje su na vlasti u Srbiji, dobijaju
drugačije instrukcije iz Beograda iz stranaka čiji su članovi, stvara se haos.
Ja ću imati sutra ili prekosutra sastanak sa njima u Beogradu i hoću da ih
uvjerim, pa kako bih ja mogao da želim nešto loše KiM ili njima dole lično, pa
kako bih ja mogao dalje da živim. Ali ne mogu da gledam kako propadaju i
nestanu jednog dana, da se istope i iscure sa KiM samo zato što niko nije htio
ništa da preduzme. Mi smo se dogovorili i obavezali, nama to i Ustav ne
dozvoljava, mi nikada nećemo priznati nezavisnost KiM i mi nikada nećemo
dozvoliti da to bude međunarodno priznata država, članica UN-a. Po Lisabonskom
sporazumu nikada ne može da bude članica EU. Kosovo će morati da još razgovara
sa nama. Ali dok ne razgovaramo konačno, mi moramo da sredimo život na KiM. Ne
mogu Srbi da budu sirotinja na KiM, da se u te krajeve u kojima Srbi žive ne
ulaže ni dinar, ni međunarodna zajednica, ni Priština koja dobija novac od
međunarodne zajednice, isključivo Srbija za nekakve minimalne lične dohotke, za
one koji su radili prije nego što je došlo do svega ovoga. To je nedovoljno. Ne
zaboravite školstvo, zdravstvo, sve ostaje u rukama srpske zajednice. Da li je
moglo više. Uvijek kada neke razgovore imate, razmislite da li je moglo više.
Ja sam pažljivo analizirao kada treba da prihvatimo. Da smo prihvatili prije mjesec
dana ne bismo imali ništa. Bilo je tu takvih pritisaka kakve ljudi u životu ne
dožive. Imate početak razgovora, gdje vam donesu jedan prijedlog. Vi kažete mi
nećemo to da prihvatimo. Dva sata pauze, dolaze sa još lošijim prijedlogom i
kažu svaka pauza lošiji prijedlog. Treba to izdržati. Mladi ljudi koji su
pregovarali dobijali su otvoreno savjete da prihvate, pošto ako ne prihvate
mogu da zaborave na svoje političke karijere, možemo da zaboravimo na investicije,
na bolji život svojih građana. Vi znate koliko ste oslonjeni na EU. To je bilo
teško izdržati. Ko sad može da procijeni granicu do koje može da zateže, a da
se ne prekine.
SPG: Kako komentarišete
sad sve što se dešava u Beogradu? Protesti, prozivanje Vas i gospodina Vučića
da podnesete ostavke, da ste izdali srpski narod, da ste izdali Kosovo, da je
praktično Kosovo prepušteno, itd.
TN: Niti smo ga
izdali niti osjećam da sam učestovao u bilo čemu lošem za Srbiju i za građane
Srbije, niti su ostavljeni na milost i nemilost bilo kome. I do sada su bili
oslonjeni isključivo na EULEX i KFOR. Sada imaju instucionalizovanu podršku
KFORA i EULEX-a. Dakle sad bi prvi put trebalo da osjete da je to prijateljska
vojska. Ja sam u razgovorima sa gospodinom Rasmusenom govorio, onda mi je on otvoreno
rekao da vojnici njemački i amerčki osjećaju mržnju. Ja sam otvoreno govorio,
znate da je srpska vojska na ulicama 13 godina, ili 15, ili 14, počeo bi narod
da je mrzi. Zamislite tuđu vojsku. Oni gledaju vaše tenkove od 1999. godine. Pa
kako da vas vole? A vide da se to sve komeša da je protiv njih. Jer vi ne
špartate po Prištini s tim tenkovim, nemate razloga, nemate potrebe i stalno
prijetite da ćete da ukinete paralelne institucije, milom ili silom i ljudi
očekuju kada ćete da ih napadnete. Sada bi prvi put mogli da shvate na osnovu
ovog sporazuma da će taj KFOR da sprječava da prištinske vlasti ne pošalju neke
svoje jedinice koje bi na silu nešto uradile. Ne zaboravite da Srbija ima
dužnost i Srbija bi vjerovatno morala da se umiješa da neko ugrozi te Srbe na
sjeveru. Ali Srbija je već jednom dobijala bombe po glavi i zna da to može da
padne nekome na pamet ponovo, i gledaćemo da sve što je moguće uradimo da
probleme koje imamo na KiM riješimo na miran način. Mi ćemo donijeti zakon i
ustav.
SPG: Sad sam htjela
da vas pitam da li ćete mijenjati Ustav?
TN: Vidite, za ovo
stanje mi ne moramo da mijenjamo Ustav. Mi smo po ustavu dvije autonomije
različite predvidjeli u Srbiji. Jednu autonomija za Vojvodinu, a suštinsku za
Kosovo i Metohiju. I u toj suštinskoj autonomiju donosi se ustavni zakon,
dvotrećinskom većinom narodnih poslanika u skušpštini. A ako vam kažem da sam
20 godina bio narodni poslanik i da nikada izuzev Miloševićeve većine 1991.
Nikada nije bilo dvotrećinske većine za neku odluku, ond amožete da shvatite koliko
je to teško promijeniti ili donijeti neki zakon koji se donosi dvotrećinskom
odlukom.
SPG: A šta to sad
znači u ovom konkretnom slučaju?
TN: To znači ako
donesemo taj zakon da je Srbija stala iza njega. Taj zakon o suštinskoj
autonomiji može da predvidi sva ova prava koja mi prepoznajemo Prištini. Šta je
tu bilo nekorektno od Prištine, pa i od međunarodne zajednice. Srbija je
prepoznala Kosovo kao posebnu teritoriju, teritoriju koja ima predsjednika,
parlament, vladu, ustavni sud, policiju, priprema vojsku, stanovništvo, a
Priština zahvaljujući tome što je imala podršku, posebno EU, ne želi da
prepozna jednu srpsku zajednicu u okviru te autonomije, koja ima svoja pravila,
svoje principe. Kao što Albanci traže nešto za sebe, tako traže i Srbi. Onda su
nas optužili da mi pravimo novu Republiku Srpsku. Pa smo mi pitali: Pa nije
izum srpski Republika Srpska. To je vaš izum, vi ste tamo u Dejtonu
opredijelili da je to najbolje rješenje kad ljudi ne mogu da se lako dogovore,
da je najbolje da napravitete entitete. Ali mi ne tražimo RS.
SPG: Na Kosovu?
TN: Na teritoriji
Kosova i Metohije. Ne. Zato što bi to onda značilo da priznajemo da je Kosovo
država. Mi sa RS sarađujemo zato što je BiH država. I na taj način pomažemo
jedan entitet. Čak je onaj ko je sve to zamislio, zamislio da Srbija može da
ima specijalne odnose sa tim entitetom. Žao mi što nije i sa tim drugim
entitetom.
SPG: Mislim da je
gospodin Dačić predložio da treba i sa Federacijom.
TN: Zašto da ne
SPG: Jeste li znali,
da se malo odmaknemo od Kosova, da je prošle godine Srbija u BiH izvezla preko
800 miliona evra roba.
TN: Znam.
SPG: Od toga 320
milona u FBiH.
TN: Da, znam. Znam
da mi mnogo sarađujemo na osnovu sporazuma CEFTA. Ja vam kažem neograničene su
mogućnosti, treba da ustanovimo konačno tu granicu, da gradimo zajedničke
energetske objekte. Mi ćemo da vam pokažemo kako može da se razvije
poljoprivreda koja se zapostavila, i mi i vi. Da na toj poljoprivredi
zarađujemo, a ne da od nje teško živimo. Mi smo poptuno spremni, ja vas
ubjeđujem u to, uvjeravam vas. Ne zato što ste vi iz BiH. Sa Hrvatskom ćemo da
uspostavimo bolje odnose.
SPG: Ragovarala sam
sa predsjednikom Josipovićem, kada ste spomenuli RH, vi kažete da je on ljut na
Vas, a on kaže da nije ljut, nego da čeka da Vi promijenite stavove o Vukovaru,
Srebrenici, itd. Da li će doći do tog susreta?
TN: Da vam kažem sad
nešto iskreno, a evo sad zamjeriće mi. A ne umijem drugačije. Čak ne mogu ni da
oćutim kada mislim da hoću da kažem nešto iskreno. Još uvijek mi se čini da
predstavnici nekih naroda žele da pobjeđuju u svojim narodima tako što će se
predstaviti kao žaštitnici svog naroda od Tomislava Nikolića ili od nekog
srpskog hegemoniznma ili šovinizma ili velikosrpstva. Kakva sam ja smetnja za
Hrvatsku? Nikakva. Šta ja to svojatam kada govorim o Vukovaru? Ništa.
SPG: A jeste li
rekli to – Vukovar je srpski grad?
TN: Ma nisam, taman
posla. Ja vam kažem 2008. godine sam priznao Hrvatsku u granicama u kojima je
članica Ujedninjenih nacija, kao
opozicionar. Pa da li je moguće da sada dođem na vlast i da kažem da sad ne
priznajem, sada ćemo mi da otimamo Vukovar. Kome da otmemo Vukovar? Ja sam samo
govorio o strukturi stanovništva i na to
sam mislio kada sam rekao skoro srpski grad, dakle u tom smislu, ali ko ovo
neće da razumije ne mora, u smislu broja stanovnika. Vidite to je razlika
između Hrvatske i Srbije u tom odnosu. Srbija ima svoje udruženje veterana rata
i oni se bore isključivo za svoja prava. Trenutno im Srbija duguje neki novac
po osnovu ratne mjenice koje je neko izmislio za učešće u ratu, nekima
isplatili, nekima nisu. Oni kojima nisu isplatili otišli su u Strazbur, dobili
presudu i sada Srbija ima da im plaća, i to je sve. I kada se okupe u Kruševcu,
u Prokuplju, bilo gdje, oni samo traže svoj novac. U Hrvatskoj postoji ta Udruga
veterana rata, oni se okupljaju samo kada treba protiv Srbije nešto da se radi.
Oni se bore isključivo protiv Srbije. I sada u tom Vukovaru treba da se uvede
ćirilični natpis na nazive ulica i oni kažu poginuće da ne dođe ćirilica.
Zašto? Zato što su to Srbi. Da je njemačko stanovništvo oni bi dozvolili da
bude na njemačkom, ali ne daju na srpskom. I što se ja sada ne naljutim na
gospodina Josipovića što se njegova organizacija tako ponaša, zašto bih bio
ljut, i on radi u granicama svoje moći. Dakle, ako nije ljut, to znači da traži
razlog da se ne sretnemo. Ja sam mislio da je normalno da je ljut, pa neće da
se sretnemo, ali ako nije ljut onda on traži neki drugi razlog. Mi smo se sreli
u Londonu.
SPG: Rekao je ovo u
Srebrenici. Vi ste izjavili da …
TN: Polako, stićićemo
i do Srebrenice. Sreli smo se i u Vatikanu
SPG: Jeste li
razgovarali, sjedili ovako?
TN: Kako da ne. To
je bio jedan krug u kome je bio i Tači, Josipović, Lagumdžija.
SPG: Kako mislite
krug? Svi ste zajedno stajali?
TN: Stajali smo svi
zajedno u krugu.
SPG: I normalno
razgovarali.
TN: Prije nego što
smo sjeli da prisustvujemo ceremoniji, mi smo svi kao gosti došli pola sata prije
nego što je počela ceremonija. Šta ćete kada se znamo. Zašto, mene su pitali
novinari, da li sam se rukovao sa Tačijem? Jesam. Što da krijem da sam se
rukovao pa da neko pronađe fotografiju. Zašto bih krio? Drugi neće da kažu da
su se sreli. Recimo Milanović je izmislio, ja sam pogriješio, ja sam mislio da
je to bilo u Londonu, a bilo je u Brazilu, ili je blo obrnuto, i onda on kaže
ne to nije tačno. Ne kaže da jesmo, ali ne tu, nego kaže da nije tačno. E sada
zašto bi se ljutio Josipović za Srebrenicu. To je ono zbog čega je bio ljut
gospodin Izetbegović.
SPG: Zajedno su bili
ljuti u jednom trenutku?
TN: Pa dobro, onda
je znači mogao Izetbegović da bude ljut i za Vukovar. Ja ne znam više kako da
izdvojim to koliko ja osjećam užasa kada se pomene Srebrenica. Kada je
Skupština Srbije usvajala deklaraciju o osudi teškog zločina u Srebrenici, baš tako se zove, ja sam govorio
to je jedan jedini put kada sam govorio stojeći u skupštini Srbije. Svoj govor
sam započeo tako, naći ćete ga u bilješkama da stojim iz pijeteta prema žrtvama
srebreničkim. Dakle ja to nosim u duši. Ne mora niko da me podsjeća kakav zločin
su pripadnici mog naroda tamo izvršili. U Njujorku na Generalnoj skupštini gdje
sam se okomio na takozvano pomirenje preko Haškog tribunala do kojeg nije
došlo, ja sam ponovo morao pomenuti Srebrenicu kao sinonim za težak zločin koji
su počinili neki pripadnici moga naroda. Šta još treba da uradim? Ne znam šta
treba da uradim, da koristim riječ na kojoj insistiraju drugi, nije koristila
ni Skupština Srbije.
SPG: Ali je usvojila
rezoluciju koja se poziva na presudu, a presuda je rekla da je bio genocid.
TN: Ali nemojte da me… Pet godina sam bio
predsjednik tima za odbranu Vojislava Šešelja i moje sukobe sa Haškim
tribunalom nemojte više da mi pominjete. To je sud koji ima svoja pravila, koji
ne sudi ni po jednom zakonu, to je sud koji je u jednoj presudi presudio saučesništvo
u zločinu genocida i na osnovu tog saučesništva u zločinu genocida izveo da je
bilo genocida. Znate za genocid mora da se organizuje suđenje. Mora da se
dokaže genocid.
SPG: Ali gospodine
NIkoliću sve ono što se događalo u Srebrenici zaista ima karakteristike,
definicije genocida. Evo vi ćete se složiti sa mnom u nekim, iseljavanje, protjerivanje,
ubijanje preko 8.000 ljudi.
TN: Sve ono što se dešavalo u ratovima
Jugoslaviji ima karakteristike genocida. Recite
mi jednu lokaciju ja ću vam reći da li genocid ili nije. Zar nije protjerivanje
Srba iz Krajine genocid? Pa kada je Srbija insistirala na tome da se to nazove
genocidom, 300.000 ljudi. Zar nije protjerivanje Srba sa Kosova genocid?
SPG: Ipak, Srebrenica
nosi jednu težinu zbog 8.000 ubijenih ljudi, brutalno ubijenih ljudi, civila.
TN: Ja klečim zbog toga, evo klečim i
tražim pomilovanje za Srbiju zbog zločina koji je izvršen u Srebrenici. Pazite bio sam u opoziciji. Kada se to
dešavalo u Srebrenici mnogo Bošnjaka je prelazilo preko Drine i Srbija
ih je prihvatala. Neki su u Vojvodini, negdje je u Subotici je postojao veliki
kamp za te ljude. Odatle su odlazili gdje god su htk+jeli, Srbija ih je
prihvatila. Ne mogu ja sada svoju državu, ponavljam, to su počinili
predstavnici mog naroda, ali moja država u tome ni na koji način nije
učestvovala. U tome je učestvovala Bosna i Hercegovina.
SPG: Ali vi ćete se
složiti sa mnom da je Jugoslovenska armija ostavila naoružanje i sve bosanskim
Srbima i povukla se, ostavila je čak i generale na teritoriji BiH.
TN: I ja ću se složiti sa vama da su
armije drugih zemalja naoružavale druge narode
SPG: I paravojne
jedinice su iz Srbije, kao i vojne prelazile u BiH.
TN: Sve je to tačno. Dolazili su iz
Azerbejdžana, Afganistana da ratuju na drugoj strani
SPG: Ali puno manjoj
mjeri.
TN: Ma nemojte brojati žrtva je žrtva,
pustite to. Jedan poginuli je težak. Ja vam sada kažem da je to bio stravičan
zločin. Hoćete da pola sata pričamo o stravičnom zločinu, ali ja bih da pričam
o budućnosti. Bio je stravičan zločin i počinili su ga pripadnici moga naroda i
ja bih htio da svi budu kažnjeni. Predsjednik Srbije je išao da se pokloni se njima.
SPG: Da li ćete vi doći
u Srebrenicu?
TN: Pa vidjećemo, Bože zdravlja. Ne znam
da li je potrebno da svaki Predsjednik Srbije ide u Srebrenicu.
SPG: Možda se to od vas
najviše očekuje, nekako ste pokrenuli ove neke procese.
TN: Nisam ja ništa pokrenuo, ja ću da
odem.
SPG: Da li ćete ove
godine?
TN: Jel Vi mislite da ću ja tome da
dokažem da priznajem taj zločin?
SPG: Pa priznajete,
rekli ste.
TN: Pa ja ga sada priznajem, ne moram
tamo. Ali postavlja se pitanje kako ću biti dočekan, iskreno. Ja čak i na mjesta
gdje samo postoje Srbi ne idem jer su protiv mene. Zašto bih to radio. Možda
samo jednom čujete da sam bio tamo i dobijete snimke. Na manifestaciji na kojoj
prisustvuje rodbina poginulih teško da bih bio lijepo dočekan. Ja to razumijem
i što bih ulazio u neki novi sukob.
SPG: Možemo zajedno da
odemo u Srebrenicu?
TN: Kad god želite.
SPG: U ovoj godini.
TN: Pa evo u ovoj godini, zašto da ne.
Evo neka organizuju kada budem u zvaničnoj posjeti BiH, otiću i u Srebrenicu.
SPG: Razgovarala sam
prije nekoliko mjeseci sa predsjednikom Narodne skupštine Republike Srbije
Nebojšom Stefanovićem i on je na kraju tog intervjua sam uputio jedno
izvinjenje građanima BiH, jedno izvinjenje za sve zločine koje su počinili neki
Srbi učestvujući iz Srbije u ratu na teritoriji BiH. Gospodine Nikoliću, da li
ćete vi biti predsjednik Srbije koji će uputiti isto tako izvinjenje?
TN: Mislim da se to može od mene da
očekuje. Ja sam čovjek koji je u stanju da ponese na svojim leđima ono što
drugi nisu htjeli. Ja samo gledam da to ne pretovaram na svoj narod. Ako treba
ja ću da nosim krst, ali da ja uzimam krst, a znam već ko će iz mog naroda da ga
ponese, to mi malo djeluje kao prebacivanje odgovornosti. Dakle, ne znam kako
je rekao gospodin Stefanović, ali mogu uvijek da vam kažem, iskreno iz srca, da
se izvinjavam, da se kajem, da tražim oproštaj za svaki grijeh koji je počinio
pripadnik srpskog naroda ili građanijn Srbije koji ne pripada srpskom narodu u
jednom vremenu u kome je zaboravio na ljudske osobine, na moral, na to šta nas
odvaja od životinja, u vremenu koje je bilo teško, ali su u njemu normalni
ljudi ostajali normalni. Dakle, ne očekujem izvinjenje bilo čije za zločine nad
srpskim narodom. Izvinjavam se za zločine koje je u ime naše države i našeg
naroda počinio bilo koji pojedinac iz našeg naroda.
SPG: Gospodine Nikoliću,
korak u budućnost u odnosima BiH i Srbije. Bio je sastanak sa Predsjedništvom
BiH. Kako vi vidite te odnose u budućnosti?
TN: Da ne ulazim u odnose u BIH, ali
mislim da će biti mnogo dobri, ponekad bolji nego što to tamo funkcioniše. Zaista
sam zamoljen da javnosti bude potpuno jasno da li je za mene BiH država. Da za
mene je BiH država i Srbija će sa njom da sarađuje. Ne samo ovako, ovo je bio
razgovor ljudi koji odavno žele da se sretnu. Ja znam da je i gospodin Komšić u
tome, gospodin Josipović. Mi smo ljudi koji žele da se sretnu. Ako sam ja
uzrok, svima sam im se već izvinio, a ja ne tražim razlog da se ne sretnemo, ja
ćutim. I kada se ne slažem sa sagovornikom, možda se nisam baš danas složio sa
gospodinom Izetbegoviće, ali sam ćutao. Želim da postignemo taj cilj. Replikom
na neku izjavu, replikom na repliku ne ide se daleko. Evo, ako ću da porastem u
tuđim očima tako što ću ponekad da ćutim, vidjećete biću mnogo visok u
budućnosti, samo u želji da naša djeca
gledajući u nas shvate da nas više ništa ne razdvaja i ne dijeli. Znači ono što
nas je razdvajalo, dijelilo, nek se zakona sa nama, ali dok smo još živi, da
svojoj djeci ne ostavimo to u naslijeđe, nema razloga. Dakle, mi idemo, vidjećemo
sada najvjerovatije, u Istanbul ili Ankaru. U jednom teškom peridodu Turska je
pokazala da može da pomogne. Ako želi iskreno da pomogne može da pomogne da se
malo uspostave bolji odnosi i da malo investcijama pomogne da taj narod bolje
živi i ja to nastavljam. Možda je neko od mene očekivao da kažem šta će nam Turska,
možemo i sami. Možemo i sami, ali ako još uvijek ne možemo sami, kako god da se
zove država, koje god da je jvera dominantna u toj državi, ako želi da pomogne,
neka nam pomogne. Mi ćemo ići na trilateralu, ja mislim 17-18.maja.
SPG: Najavili ste i
dolazak u Sarajevo?
TN: U Sarajevo sam danas pozvan, sada
samo još da mi kažu za koji datum sam pozvan, tog datuma sam u Sarajevu. Idući
put sam obećao gospodinu Izetbegoviću šetnju. Nije bio dvadeset i nešto godina,
nisam baš ja kriv za sve te godine, obećao sam šetnju kroz Knez Mihajlovu. Ja
od svog naroda nema razloga da bježim, a gospodin Izetbegović u mom narodu nema
razloga da očekuje bilo kakvu neprijatnost.
SPG: Znate šta je
najveća vrijednost odnosa Srbije. Juče sam sjedila u jednom restoranu u Beogradu,
do mene je sjedio jedan par iz Beograda sa malim djetetom, krenula je priča, i
oni kažu, a vi ste iz Sarajeva, mi smo prije nekoliko dana bili u Sarajevu i
vodili smo tu djevojčicu od godinu, malo starija od godinu dana da proba ćevape
u Želji na Baščaršiji. E to je najveća vrijednost, potpuno relaksirani odnosi funkcionišu, ljudi dolaze.
TN: U Sarajevu ima nešto. Ja sam ranije,
dok sam se intenzivnije družio sa ljudima iz BiH, prepoznavao ljude iz Sarajeva.
Oni su uvijek spremni na šalu. Baš samo Sarajevo izdvaja se od ostalih dijelova
i možete da prepoznate. I ako je to Sarajevo isto ono koje ja pamtim od prije mnogo godina, ja sam zbog toga srećan. Meni je
gospodin Izetbegović rekao da je to ponovo otvoreni grad, da možete da govorite
ekavicu i ijekavicu ili bilo koji drugi jezik. U Srbiji to nije problem. Toliko
rata, zločina, zvjerstava, surovosti u našim odnosima, sami kažete Srbija umiješana
u taj rat, jer je kao dio Jugoslavije u svemu tome učestvovala, ali u Srbiji
baš nijedna neprijatnost. Za sve to vrijeme rata, izuzev nekoliko sela u Vojvodini
naseljenih hrvatskim stanovništvom, gdje je dolazilo do razmjene imovine između
Srba koji žive u Hrvatskoj i Hrvata koji žive u Srbiji, oko toga sad već vodi
se spor. Vidjećemo kako će izgledati presuda suda, ali ja znam, mnogo sam se
time bavio. Veliki dio je bio u urbanizaciji lokalnog sveštenstva, oni su
nalazili adrese i to, nigdje više, ni sa jednom religijom, ni sa jednim narodom
u Srbiji nije bilo ni jednog jedinog problema. Bilo je za očekivati da, recimo,
u Sandžaku dođe do nekih strašnih. Ništa. I kada pomenuh Sandžak, rašku oblast,
žao mi je što se tamo ljudi između sebe ne slažu, mnogo mi je žao.
SPG: Možda čuju ovu
vašu poruku pa promijene nešto.
TN: Ne vrijedi, ne vrijedi. Razgovaram i
sa jednim i sa drugima, nekako su, šta dijele ne znam, ali ne mogu da se podijele.
SPG: Imam još jedno
pitanje koje želim da vam postavim. Postavila sam ga i predsjedniku Josipoviću,
vezano je za protjerane Srbe iz Republike
Hrvatske, pitala sam to i gospodina Stefanovića, da li postoji mogućnost da se
nešto učini za te ljude. Ja sam sa njima
kontaktirala i tu je jako mnogo tragičnih i tužnih priča, ljudi ne mogu osnovna
ljudska prava da ostvare u Republici Hrvatskoj, da se vrate da povrate svoju
imovinu, svoj posao. Da li možete vi sa funkcije koju imate, pa i gospodin
Jospiović i sve institucije da se zaista uključe da se pomogne tim ljudima.
TN: Znate da je Srbija bila sebična i da
je željela da sprečava Hrvatsku zbog tog neizvršavanja Aneksa G, na koji smo se
svi obavezali, a koji direktno se tiče tog problema, mi smo mogli da napravimo
veliki problem Hrvatskoj i njenom putu ka EU. To je srpska muka i nijedno
rukovodstvo Srbije nije uspjelo sa Hrvatskom da dođe do tačke da Hrvatska
ispuni te svoje obaveze. To ostaje kao tema za naše razgovore, ali nije za medijsko
razgovaranje, zato što ja ne želim da zasutavljam Hrvatsku na njenom putu, jer i
tamo žive ljudi jako teško, jako siromašno, i ne želim da podsjećam na rat.
Samo želim da podsjetim na to da smo svi na ovoj zemlji jednaki i da svi imamo
ista prava i da ta prava treba obezbijedi Srbima i da Srbi koji bi se vratili
uopšte ne ugrožavaju Hrvatsku, ali je Hrvatska njih ugrozila time što ne mogu
da se vrate. Mislim da i članstvo u EU će dodatno obavezati Hrvatsku na mnoge
obaveze koje do sada nije imala da ispunjava.
SPG: Gospodine
Nikoliću, ja vam zahvaljujem na ovom razgovoru za emisiju Intervju 20. Vrijedilo
je čekati svo ovo rijeme, gotovo godinu dana na razgovor sa vama. Da li imate
neku poruku za građane BiH?
TN: Pa ja hrabrim Bosancima, a neki se
moji već ljute kada im kažem da su Bosanci, kažu mi smo iz Republike Srpske. Za
mene su Bosanci svi koji žive u Bosni i Hercegovini i tako ih i tretiram. Ja
pravima nemam šta da objašnjavam, oni sve znaju. Ja samo nekima koji pronalaze
nešto novo u sebi, a ne starinu i tradiciju moram da objašnjavam da je BiH,
čini mi se, više primjer kako narodi mogu da žive lijepo ako to žele, nego Vojvodina
naša, iako u Vojvodini živi preko 30 različitih naroda. Dakle, ja vam želim sve
najbolje. Ja vam želim ponovo mješovite brakove, ja vam želim ponovo da imate
državu.
SPG: Imamo mi to u BiH,
vjerovali ili ne, čak se i u ratu dešavalo.
TN: Neka ste živi i zdravi i želim vam da
funkcioniše država, da ispunjava sve svoje obaveze da sve svoje rokove poštuje
na koje se obavezuje, da vlast bira narod, da narod ne izlazi džabe na
birališta, nego da bi se formirala vlast, da onaj ko to ne može da obezbijedi
da se skloni da dođe neko drugi koji to može da obezbijedi, a da nas
prestignete na putu ka EU.
SPG: Hoćemo, dali ste
nam cilj. Hvala vam lijepo još jedom dobro došli u Sarajevo.
TN: Sve najbolje, prijatno.
(Frontal)
