Piše: Mišo
Vidović
Najjavnija tajna jeste da nadležne gradske institucije i organi godinama ne razmišljaju o
uspostavljanju „institucije“ javni toalet, iako s vremena na vrijeme pojedini
od naroda izabrani „likovi“ u televizijskim emisijama, usput pomenu kako „gradu fali jedan objekat koji bi bio javni
toalet“.
Ništa specijalno, ali upotreblljivo: toalet kakvih ima svugdje po
bijelom svijetu – prostorija sa muškim i ženskim dijelom, prikladne kabine,
koji lavabo, malo ogledala, pločica. Neko bi održavao i ćistoću, naplaćivao i korištenje, a cijena, „prava
sitnica“, u odnosu s čime se građani
trenutno součavaju kada ih „uhvati potreba“.
Trenutno se građani snalaze, pa
„male“ i „velike“ potrebe rješavaju na „alternativne načine“: U najbližim
ugostiteljskim objektima, čak i u po bijela dana, iza kontejnera, drveća, grmova po parkovima,
a ponekad obave to i iza trafika, a na raspolaganju su i tzv. hemijski i ili
„pokretni“ WC. Koliko se novca iz gradskog budžeta izdvaja za ove „potrebe“,možda tamo nekada bude obznanjeno, ali
o svrsishodnosti, kvalitetu i „upotrebnoj
vrijednosti“ malih zeleno-plavih kabinica, građani se izjašnjavaju i na
interent-forumima. Doslovno prepisujemo nekoliko opservacija: “Ima ih svugdje u gradu, oni plastični
zeleni…Ima ih 4-5 komada , između Boske i Palasa, kod fontane, čine
čitavo ruglo….Nije valjda da mislite
na onaj haos od hemije…“
U parku sa kipom Petra Kočića egzistira kafana sa staklenim imenom. U
dotičnom ugostiteljskom objektu zahodske prostorije, građanstvo/pučanstvo
„tretira“ kao „javni zahod“ i pored upozorenja da je „toalet samo goste lokala“.
Papir trpi sve, ali građani (ne)mogu, u skladu sa „potrebama“ sve masovnije posjećuju
ovo lokaciju – ponekad ih bude više nego onih kojima namijenjen natpis „toalet samo goste lokala“. Možda se i
neko zapita „šta im bi da sruše onaj
javni WC koji se ranije nalazio u
parku…“
Elem, javni
klozet koga se građani prisjete kroz pitanje bez odgovora, nestao je sa lica
zemlje tokom takozvane rekonstrukcije i obnove“ ovog parka. Iako prije „čišćenja“ nije reprezentivno izgledao – sa
prilično upitnim stepenom higijenske
ispravnosti i čistoće, bilo je
onih koji su u njemu kada je frka “ p….. i
k……
Neko će
nakon ovih redova „povući“ priču kako „u
gradu ima važnijih problema koje treba rješavati“. Vjerovatno ima, ali građani
već godinama slušaju da je „završena sva
dokumentacija oko izgradnje javnih toaleta na nekoliko lokacija u gradu, ali i
obzirom da u budžetu nema novca ni za iznamljivanje wc kabina, teško je
očekivati da b gradnja mogla krenuti u skorije vrijeme“.
Do tada
će rješavanje „tekućih“ problema građana
i dalje zavisiti od stepena milosti konobara i šefova ugostiteljskih objekata, a
vijest će i dalje biti da su u po bijela dana „zapišani“ drvoredi, kontejneri, kiosci,
da je tvrđava Kastel pretvorena u
„najveći javni WC“, dok će građani „u nuždi“ rizikovati i kaznu od
nekoliko stotina maraka zbog „obavljanja fizioloških potreba na javnom mjestu“…
