Banjalučka razglednica
Banjalučka razglednica: Ekskluziva „Orfeja“
Uskoro se (26. i 27.oktobra) navršava četrdeset i pet godina otkako je Banja Luku pogodio katastrofalan zemljotres. O tome kakva je kataklizma i tragedija zadesila grad, i danas se mogu čuti brojna potresna svjedočenja i sjećanja.
Tekst: Mišo Vidović
Foto: Arhiva
U vanrednom izdanju lista „Glas“ (29. oktobar 1969.), između ostalog, zabilježeno je kako je „već treći dan Banja Luka pretvorena u jedan veliki zbjeg u kojem boravi oko 70.000 ljudi. Prema saopštenim procjenama 80 posto stambenog fonda je sasvim uništeno. U gradu nema više ni zgrade koja nije oštećena u kojoj se može bezbjedno boraviti...“.
Zemlja je drhtala, stihija je
odnijela ljudske živote, a osim stambenih objekata – kuća i zgrada, uništila je
mnoge javne ustanove, preduzeća, fabrike i proizvodne pogone. Na udaru prirodne
kataklizme našle su se i zdravstvene ustanove, dok su sa lica zemlje praktično
nestale sve škole i školski objekti. U vihoru pepela našla se i banjalučka
Gimnazija, “realka” ili “Bastilja”, kako
su je popularno zvali đaci. Zgrada Gimnazije, kako mnogi tvrde, bila je ponos i jedno od glavnih znamenja i
obilježja Banja Luke. Zemljotres je, ostaće zapisano, “smrtno ranio gimnazijsku zgradu i uništio
inventar, arhivu, biblioteku i veći broj kabineta”. Iako je “zgrada koliko-toliko ostala na nogama”, vlast donosi odluku, da se sruši. Nekoliko
hiljada Banjalučana 31. januara 1970. godine došlo je na oproštaj sa svojom Realkom – mnogi nisu mogli sakriti tugu i suze…
Do oktobra 1969.
godine, banjalučki gimnazijalci u školi su organizovali brojne društvene, kulturne, sportske
aktivnosti. Četiri godine prije, 1965., pokrenut je i list Gimnazije - “Orfej”.
U “Orfeju” prve novinarske tekstove, radove,
pjesme, pripovjetke, likovne ilustracije i radove objavili su, kasnije poznati,
ugledni novinari, književnici, pjesnici, slikari…
A te fatalne
1969. godine, redakcija “Orfeja”(glasila saveza zajednice učenika i saveza
omladine u Gimnaziji - kako je stajalo u “glavi” lista) pripremila je broj 1-2
za školsku 1969/70. Među materijalom koji su novinari i saradnici “Orfeja”
priredili našla se i jedna – ekskluziva.
“…Ekskluzivno za “Orfej” govori Akram Abdel Rahim Jallad - član Al Fatah-a. Razgovor je vodio
saradnik “Orfeja” Slavko Podgorelec…Naš gost u ovom broju je student tehnologije
u Banjoj Luci, Akram Jallad (Džalad), porijeklo iz Palestine. Do juna 1967.
godine živio je sa roditeljima u arapskom dijelu Jerusalema…”
O čemu su novinar “Orfeja” Slavko Podogorelec i Akram Jallad
razgovarali, može se vidjeti iz sačuvane kopije intervjua.
Međutim, ranije
pripremljen i odštampan broj “Orfeja”, sa ovakvom ekskluzivom, mogao je
zauvijek ostati zakopan ispod ruševina Gimnazije!!! O tome kako je palestinski
student u Banja Luci, član Al-Fatah-a, “došao” na stranice “Orfeja”, odnosno
kako je novina sa njegovim intervjuom “izašla
” iz razrušene Gimnazije, svjedoči glavni akter, Slavko Podgorelec.
Prije nego što ću zamoliti kolegu Podgorelca da podsjeti na svoju “akciju”, poslao sam kopiju ekskluzivnog “Orfeja”- nije prošlo dugo, na e-mail mi stiže tekst - sjećanje “Orfej, list banjalučke Gimnazije, 'ilegalno evakuisan' iz ruševine”, koji u cjelini prenosim:
Bijaše taj zemljopotres oktobra 1969. Tadašnji glavni urednik Orfeja, uvaženi i blaženopočivši profesor Milan Vukmanović (predavao filozofiju) s neskrivenim simpatijama prihvati moj prijedlog da (za to vrijeme - ekskluzivno!) objavimo intervju sa aktivnim pripadnikom palestinske oslobodilačke organizacije Al Fatah. Uradio sam to, krajem septembra, a posredstvom (tadašnjih studenata-Banjolučana, a danas doktora nauka) N.Dž. i S.K… Ekrem (izvorno Akram) došao je na razgovor, pokazao 'identifikaciju' (index) koji je bio na ilegalno ime - a onda je uslijedio razgovor (tonski sniman) uz moje obećanje da korektno prenesem navedeno. Najsmješnije: Akram je pratio naš gimnazijski Orfej (!!!) i to iz broja u broj. I tada mi reče: "Imam odobrenje (komande) za ovaj susret, ali sam morao poslati neke primjerke Orfeja da bi se uvjerili kako to nije 'državni' dnevni list odnosno magazin!" (Ilegala je ilegala - a Mosad je 'dalekodobacujući')… Dakle odradismo to, na 'geštetneru' odštampasmo taj broj Orfeja - a onda puče zemljotres.
Stranice lista u biološkom kabinetu (prizemlje)…
Neki zidovi Gimnazije izvaljeni,pristup zgradi čuvaju vojnici, uprava pod šatrom na košarkaškom-fiskulturnom terenu. Ne mogu se sjetiti ko je bio uz mene, ali znam da sam donio flašu 'brandy-a' ('zvekana') dao vojnicima, a onda, sa nekakvom željeznom šipkom - razvalio vrata kabineta biologije i sve stranice Orfeja (uredno poslagane) iznijeli pod šatru uprave Gimnazije, kod gospođe Nate.
Onda smo - kolektivno - evakuisani u Crikvenicu. Sve donedavno sam vjerovao da taj broj Orfeja nikada nije uvezan i distribuiran... Da ne griješim dušu - prof. Vukmanović (zvani Fili) kada je bio direktor Arhiva (a često me zvao 'na kafu') hvalio je taj intervju. Mislio sam da je to iz kurtoazije. Kada sam dobio autentične kopije - sada sam ponosan
jer, te 1969. godine niko prije Orfeja nije imao takav 'ekskluzivni'
materijal...
S poštovanjem …
Slavko Podgorelec, sr… Banjaluka,
30.09.2014.
Tako je “Orfej” preživio kataklizmu prije četrdeset i pet
godina, nastavio dalje izlaziti, a na
njegovim stranicama neki novi klinci objavljivali tekstove, članke, pripovjetke, pjesme (među
njima i moja malenkost), crteže, ilustracije.
A Orfej je, po helenskoj mitologiji pjesnik i pjevač, sin Muze Kaliope i Apoleona, svojom pjesmom očaravao ljude i zvijeri, kamenje, stijene i drveće, rijeke i vjetrove, pa i same Bogove…
