Ljudi koji do sada nisu s odveć interesa pratili dešavanja na Bliskom istoku sada žele što brže znati što više. Odakle izbjeglice dolaze? Zašto dolaze? Koji su to ljudi? Hoće li ostati kod nas ili će krenuti dalje? Hoće li se prilagoditi našem ili će mijenjati naša društva? 

Sve su to normalna i legitimna pitanja. No, kako to i inače biva, kada god se veći broj ljudi nešto pita, odnosno kada žele o nekoj pojavi saznati više, velikom brzinom se angažuju elementi koje možemo nazvati "informacijske blokade". Drugim riječima, pojedinac želi nešto saznati, ali put njegove saznanja biće jako kratak, tačnije do večernjeg TV dnevnika ili izvještaja na nekom od mass-medija na internetu.

Što će tamo saznati o aktualnoj situaciji? Količina njegovog znanja, za koju možemo pretpostaviti - ako se ranije nije interesovao - da je bila ravna nuli, sada je još u lošijem stanju, sada je negdje negativno od nule jer "znanje" koje je primio često nema nikakve veze sa stvarnošću.

No dobro, imajući to u vidu, što zapravo lokalni i regionalni mediji tvrde kada je riječ o aktuelnom velikom izbjegličkom valu? Brojne njihove reakcije su u skladu s onom koju smo istakli u prvoj rečenici ovog teksta - polarizovana interpretacija svijeta. Kako polarizovana? 

Napadi na izbjeglice postali su novi brutalni "sport" evropske radikalne desnice. Situacije u i oko njemačkog grada Dresden postaje ozbiljna, tamo sada već sistematski djeluju grupe koje se mogu početi zvati paramilitarnim grupama. Napadaju imigrante svakodnevno i samo je pitanje dana kada će stvari izmaći kontroli, odnosno kada će početi prebrojavanje i prvih žrtava na obje strane.

Ekstremna desnica poziva i na građanski rat protiv izbjeglica, takva je stvar danas u Njemačkoj, gora nego što se piše. No, njemačke vlasti imaju neke druge ideje i haos koji se razvija dolazi kao nusproizvod kojeg možda hoće, možda neće, moći kontrolisati.

Potrebno je i važno kontrirati takvom nasilju, odbacivati ga u svakom trenutku, a najbolji način senzibiliziranja javnosti je taj da im se kaže zašto toliki ljudi uopšte stižu s Bliskog istoka u naš dio svijeta. To je nešto što mass-mediji ne mogu reći ili moraju lagati o tome, a preferiraju laž. Najveća laž je ta da ljudi bježe jer ih "njihove Vlade napadaju". To je bila laž kada je sve počelo 2011. godine i to je još i veća laž danas kada sve još uvijek traje, ali se o samoj prirodi sukoba zna daleko više nego tada.

Imperijalistička i neo-kolonijalistička vanjska politika SAD-a i Europe, sila Zapada koje se panično boje da će im nove sile Istoka uzeti resurse i položaje na koje oni polažu pravo, odgovorna je za svaki rat koji se upravo vodi na prostoru Bliskog istoka i sjeverne Afrike, svaki. Izbjeglica u Europi je rezultat bombi koje su bacane na Libiju koja nije nikoga napala. Izbjeglica u Europi je rezultat naoružavanja radikalnih Islamista u Siriji od strane SAD-a i njihovih evropskih saveznika.

Ovaj gornji paragraf je kompletno objašnjenje krize kojoj svjedočimo i s tim činjenicama bi trebala biti upoznata svaka osoba na Balkanu. Tada bi vjerovatno i odnos prema samim izbjeglicama bio blaži, jer ljudi bi shvatili da su oni samo kolateralne žrtve nasilnih politika - to je nešto što ljudi na ovom prostoru itekako dobro danas mogu razumjeti.

Želite zaista pomoći izbjeglicama? Onda recite šta im se desilo i zašto su ovdje. No, ništa od toga, informacijske blokade su postojane i uzvratiće oštro na takve pokušaje. "Samo teoretičari zavjera tvrde da je za sve kriva Amerika" - tako otprilike izgleda odgovor. U pravu su, samo teoretičari zavjera tvrde takvo što i oni koji zaista smatraju da je "Amerika kriva za sve" zaista previše progledavaju kroz prste drugim zemljama.

Amerika, odnosno američka vladajuća politika, s kojom američki narod nema nikakve veze jer demokratski proces u SAD-u je do te mjere ograničen da zaista lišava američki narod svake odgovornosti, nije kriva za "sve", ali za haos na Bliskom istoku itekako jeste. Invazija Afganistana, invazija Iraka, bombardovanje Libije, naoružavanje militanata u Siriji, podržavanje saudijske agresije na Jemen - samo su neki od novijih razloga te krivice.

No, možda još i veći krivci za aktuelno stanje, naročito u Siriji, su Turska, Katar i Saudijska Arabija - tri zemlje koje aktivno podržavaju ekstremiste u Siriji. SAD je kriv što ovim zemljama, svojim ključnim saveznicima, to dopušta, a vjerovatno i pomaže. Te iste zemlje, taj moćan bliskoistočni trojac ujedno je i vrlo uticajan na Balkanu, a poprilično i u medijskoj sferi. To je postalo očigledno prije nekoliko godina kada su u Turskoj ustali mladi, progresivni, sekularni ljevičari protiv režima tadašnjeg islamističkog premijera, današnjeg predsjednika, Erdogana.

Očekivalo bi se da će liberalni mediji, po svojoj (navodnoj) ideologiji odmah stati iza ovih mladih ljudi, ali ne, desilo se upravo suprotno - turska režimska retorika preplavila je regionalne medije i bilo je jasno da ista nije stigla slučajno.

Balkan je važan, geopolitički je jako važan i to je po sve nas koji živimo ovdje loša vijest. Da je itekako važan pokazuje nam i činjenica da je sloboda novinarstva nestala i pretvorila se u brojne informacijske blokade.

Kako smo i rekli ranije, ne treba radikalnoj desnici dati niti milimetar prostora da na valu izbjeglica uzdiže sama sebe jer na kraju bi suživot bio daleko bolji s predstavnicima nama neke sasvim druge kulture nego s fašistima "koje poznajemo". No, rekavši to, suludo je ne dozvoliti da trezvena i logična pitanja o izbjeglicama koji stižu postanu medijski zabranjena.

Ako stručnjaci za sigurnost već mjesecima upozoravaju da bi u valu izbjeglica u Evropu mogli neopaženo ući i opasni teroristi, zašto mi ne bi smjeli postaviti to pitanje? Zar je to instant ulijevanje goriva u mašine radikalne desnice? Ne smije biti jer pitanja su legitimna. 

Ovo nisu izbjeglice iz Ukrajine i ovo nije strah od nepoznatog, dalekog ili pak neka vrsta islamofobije, ovo su legitimna pitanja. Za nas koji znamo da je gotovo kompletna opozicija sirijskoj vojsci sastavljena od radikalno islamističkog kadra, takva pitanja su od velike važnosti. 

Pitanja su važna, a neka se moraju danas pitati ponovno kao recimo pitanje vezano uz hrvatsko slanje veće količine oružja (skladišta iz prethodnog rata) na Bliski istok. Kome je išlo to oružje? Ko je sretan što ga je dobio, ko je ljut što ga nije dobio?  

Postoje brojna pitanja i trebali bi dobiti precizan odgovor na svako od njih. No, nema mjesta, informacijske blokade rade ovih dana prekovremeno da se nagazi svako ko se usudi pitati jer isti time očigledno nešto "talasa", a to je sada, dok je "frka", postalo nedopustivo.

Tako je hrvatska političarka Mirela Holy postavila jedno sasvim razumljivo pitanje i očito bez ikakvih skrivenih agendi - pitala je: "Među ljudima koji bježe od sigurne smrti i neimaštine zasigurno ima i ubačenih terorista. Na koji način Vlada planira spriječiti moguće terorističke napade?". Pojedini mass-mediji doslovno su je "razapeli" zbog ovog pitanja nazivajući je pogrdnim imenima, a njeno legitimno pitanje "grozotom".

Tu nema apsolutno ničeg groznog. Ubačenih terorista među izbjeglicama vrlo vjerojatno može biti, to je čisto statistički siguran podatak jer nigdje valjda u istoriji svijeta nije postojala tolika koncentracija terorista koliko ih danas ima na sjeveru Sirije, a upravo od tamo stiže najveći talas izbjeglica.

Informacijske blokade, koje misle da predstavljaju moderni liberalizam, napadaju slobodu govora velikom žestinom da se ne bi kakva debata razbuktala, kao da svaka debata ide ravno u zagrljaj anti-imigrantskim fašističkim grupama. 

Polarizovana interpretacija je nedopustiva - moramo biti u stanju reći da smo spremni kao ljudi primiti ljude i pomoći im kako god možemo, da ih nećemo dočekati s prijetnjama i diskriminacijom, da možemo postojati uz njih bez straha. Moramo moći da kažemo da smo sposobni prihvatiti promjene koje nam nose dani koji dolaze, da današnje izbjeglice mogu biti - i da se čak i nadamo da će biti - sutrašnji saborci u borbi protiv nepravde i eksploatacije koja je transnacionalna. To što smo mi hrišćani, ateisti ili nešto drugo, a oni muslimani, ateisti ili nešto drugo, neće graditi zidove među nama. No, ako znamo da možemo sve to, ako znamo da smo ljudi obrnuto proporcionalni od svega fašističkog, onda nam se mora dati i prilika da budemo skeptični oko svega što nam naše vlasti u saradnji s informacijskim blokadama serviraju.

"Ima li terorista među izbjeglicama i kako se postaviti prema tome?" nije pitanje koje se zasniva na diskriminaciji, makar ne kod svih (istina, neki će to reći na način da se podrazumijeva da su većina izbjeglica teroristi, ali znamo tko i s kojim razlogom to govori), već na čistom pitanju nacionalne sigurnosti.

Terorizam je ozbiljna stvar, to nije nešto što će poslužiti liberalnim elitistima da se razbacuju sa svojim uzvišenim parolama o toleranciji, ljudskim pravima i demokratiji. Isti mogu, kada "zagusti", upotrijebiti džoker zvan "jednosmjerna karta iz zemlje", mi ostali ne možemo i naša pitanja su stoga legitimnija. Alternativa svakako nisu niti moderni krstari koji već osjećaju uzbuđenje i miris novog "svetog rata", ali bi za mnoge mogli postati, što bi bila velika noćna mora, ukoliko se nastavi ovaj režim informacijske blokade.

U zemlji gdje je ekonomsko stanje trulo i gdje velik broj ljudi već bježi iz zemlje u potrazi za poslom, neće biti lako uvjeriti one koji ostaju da su izbjeglice s Bliskog istoka ljudi kao svi mi, ali biti će još kudikamo teže ukoliko narod dobije ideju da su vodeći mediji dobili kolektivni pravac u kojem stoji "senzibilizirati narod za dolazak talasa imigranata, onog dijela koji ne smije ući u našu Šengen zonu". Možda se već razvija nekakva kolektivna paranoja, no čitajući brojne komentare na raznim internetskim mass-portalima, izgleda kako mnogi dobivaju upravo ovakav utisak.

Dakako, naći će se još onih koji će reći "što je, tu je, imigranti su stigli i sada ih treba smjestiti". Ne, ne može se gledati na takav način, jer te ljude naše ekonomski nestabilne zemlje neće moći podnijeti. Ovaj "val", o kojem se toliko piše, samo je lahor koji bi se mogao pretvoriti u orkan. Nema "što je, tu je" - moramo se vratiti na inicijalnu temu: rat u Siriji mora se zaustaviti, mora. SAD i Europa moraju prihvatiti kompromisno rješenje, tranzicijsku Vladu u kojoj će obje sukobljene strane biti zastupljene, i pobunjenici i predsjednik Assad. 

Ne smije biti pobjednika, ne smije biti gubitnika, samo tako se ovaj rat može završiti da njegova vatra ne proguta cijeli Bliski istok, a uskoro i Europu. SAD i EU moraju prihvatiti "neriješeno" u Siriji, jer svaki dan dok budu željeli potpunu pobjedu, dok budu maštali o video snimkama masakriranog tijela sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, odnosno kako je završio i libijski predsjednik Muammar al-Gaddafi, mira ovdje neće biti. Kompromis, mirovni sporazum, diplomatski završetak rata - to je rješenje, jedino rješenje, a ne rasprave o tome hoćemo li stotine tisuća izbjeglica, koji će pristizati sve dok traje ovaj rat, naseljavati u Slavoniju ili na dalmatinske otoke. 

U konačnici, rješenje koje se "ne smije ponuditi" može zvučati banalno, ali ono je jedino - rješenje je mir u Siriji. I naše vlasti, koje su očito upletene u cijelu situaciju, treba pitati - zašto se ne zagovara mir? Zašto se podržava sektaški rat koji uvijek, a znamo bolje od ikoga, donosi toliko zla? Oni koji podržavaju Asssda moraju mu zaprijetiti da mora prihvatiti pomirenje i zajedničko vladanje s dojučerašnjim neprijateljima, oni (Rusija, Iran i drugi) su to već i učinili. Sada to mora učiniti i ona strana koja podražava islamističke pobunjenike (SAD, EU, Turska i drugi). Problem s izbjeglicama tada će se naglo smanjiti, a uskoro i riješiti. ISIL, ta strašna teroristička vojska, ostati će sama i biti će neprijatelj cijelog svijeta, a protiv udruženog, mada i ideološki različitog, svijeta ne može, kao što ni europski fašisti i nacisti 20-og stoljeća nisu mogli.

Samo mir u Siriji treba željeti i njega treba zagovarati, stalno i svugdje, naročito danas kada nas ta kriza hvata za ruku - mir i jasan i ostvariv put prema miru valja zagovarati svaki dan, nasuprot svim informacijskim blokadama koje ovih dana rade prekovremeno na prodaji neke "nove stvarnosti" koja nema veze s velikom tragedijom koja je zadesila Siriju i njen narod.

Izvor: Advance