piše: Mišo Vidović
Banjalučka razglednica – „Čajo“ (prvi dio)
O ovome, (ne)zvanično se pričalo među rajom i muzičarima, ali ovu urbanu legendu, prema onome što je do sada poznato, niko nije potvrdio, a ni demantovao.
I dok se konačno ne utvrdi da li su se članovi „Bijelog dugmeta“ samo slikali sa „Čajama“, Radomir Mihajlović-Točak, prije dvadeset i osam godina u Banja Luci nije bio raspoložen da utvrđuje tehničke kvalitete pojačaja iz „Rudi Čajaveca“.
– Moje prvo pojačalo je i bilo “Čajavec”. Bio sam upoznao frajera koji stvorio prva combo 50w Čajavec. Na koncertu “Smak” kad im se pojačalo pokvarilo u Bašti sljezove boje Mišo Vidović i ja prišli Točku , i ja ga pitam bili da ja donesem mog Čajevca. Iz njegovog pogleda mi je sve bilo jasno – prisjetio se Amir Priganica, jedan od banjalučkih muzičara.
Kako je organizator riješio problem sa pojačalom, ne sjećam se, ali koncert je održan, Točak i “Smak” maestralno su odsvirali.
U prvim redovima ispred bine nalazili se mladi banjalučki gitaristi – upijali su svaki pokret Točka, pokušavajući “skinuti” njegove fore i fazone. Tako se završila epizoda koja bi se mogla nazvati Točak i “Čajo”, a to veče, srećom, nije bilo problema sa razglasom.
A nakon prethodnog teksta , dobio sam (naravno dobronamjernu) sugestiju da sam “zaboravio pomenuti onaj veliki Čajavečev razglas što se koristio kada se održavale značajnije kulturno-umjetničke manifestacije u gradu“.
Takozvani „opšitinski razglas“’ – kako su muzičari nazvali zavidan broj zvučnih kutija svih fela, plus mikseta. Uredno je korišten i za svirke na kojima su nastupali gradski bendovi. Tome u prilog svjedoči i tekst (vidi fotografiju-op.aut) objavljen u „Glasu“, 5,avgusta 1986.godine sa zatvaranja druge smjene ORA „Banja Luka 86“.
U potpisu ispod fotografje navede da se „kombinacija opštinski razglas i `private` mikseta pokazala prijatno-iznenadjujuće rezultate…“
Nisam tehnički „potkovan“ da bih mogao dati stručnu ocjenu „opštinskog razglasa“ made in Čajavec, ali naslušao se različitih komentara i ocjena od stručnijih: Za jedne je to bio „dobar i kvalitetnom raglasnom sistem, urađen u skladu sa važećim i priznatim standardima“, drugi su smatrali kako je „solidan i relativno prihvatljiv“, a treći kako se „radi o lošoj kopiji nekih poznatih svjetskih marki“, a išli su čak i do tvrdnji „da se iz njega ne može postiči nekakav pristojan zvuk na koncertima i svirkama, ali upotrebljiv za manifestacije gdje ima govorancije, i slično…“.
Najsimpatičniju ocjenu dobila je ,ako se dobro sjećam, 16-kanalna mikseta za koju je jedan od ton-majstora primjetio da je „tvrda, a ako hoćeć da radiš s njom, moraš ponijeti VD-40 sprej ,da podmažeš reglere i potenciometre …“
Bilo kako bilo, ovaj razglas se ipak koristio.Kako i gdje je završio „karijeru“ nije mi poznato. Šta je bilo sa pojačalima „Čajavec“ koliko-toliko je poznato, a kakva je bila sudbina „autora““ razglasa i pojačala , fabrike „Rudi Čajavec“ svima nam je dobro poznato.
