piše: Srđan Šekara
Uostalom u Južoj Africi
su bili četvrti, i imali najboljeg igrača turnira Dijega Forlana. Četiri godine
su stariji, i iskusniji, i čini se sasvim zreli da najmanje ponove uspjeh iz
2010. godine. Isti je i selektor. Najstariji od svih selektora na šampionta
biće Oskar Tabarez koji se sa svojom mirnoćom, iskustvom i jednostavnim
shvatanjemfudbala nameće kao još jedan od atuta u "špilu" Urugvajaca.
Nestor Muslera uliva ogromno povjerenje na golu. Golman
Galatasaraja, je i jedan od najboljih svjetskih golmana. U odbrambenom
"zidu" pozicije centralnih bekova zauzeće Dijego Godin iz madridskog
Atletika i Juventusov Martin Kaseres ili Dijego Lugano. Desno je kapiten
Benfike Maksi Pereira, a lijevo Alvaro pereira. Valter Garagano, koji ima
odličnu sezonu u Parmi, Arevalo, Rios, Enco Perez, Gaston Ramirez i Kristijan
Rodrigez konkurisaće za tri igrača
veznog reda u prvih jedanaest. Za koga god da se odluči Tabarez neće
pogriješiti. Urugvaj igra sa tri napadača, i to kakava! Najbolji strijelac
Premjeršipa Luis Suarez mogao bi da "naplati" u Brazilu ono što je
propustio sa Liverpulom, i mogao bi biti prva zvijezda šampionata. Od Edinsona
Kavanija takođe se očekuje da bude noćna mora za golmane protivničkih ekipa. I
naravno Dijego Forlan, vođa ove selekcije. Na klupi će šansu čekati Stuani iz
Espanjola i Abel Hernandez koji je sa Palermom izborio povratak u Seriju A.
Ova reprezentacijaje prvi favorit grupe bez obzira što su tu
Englezi i Italijani.
Italija
Miljenici sreće na svjetskim šampionatima, ovaj put će
morati više nego prije da uzdaju u nju. Ipak Italijani imaju iskusan tim. Najveći
problem posljednju deceniju, jeste što je Serija A devastirana – pala je na peto
mjesto na tabeli najjačih evropskih liga. Fudbalska infrastruktura u Italiji je
još iz 1990. godine kada je bila domaćin Svjetskog prvenstva, a Italijani već
odavno nisu na mapu fudbalske Evrope izbacili vanserijskog igrača.
Ono što dodatno upada u oči, jeste da du se italijanski
treneri masovno vratili na formaciju igre 3-5-2 što je genaralno u svijetu
odbačeno prije 15 godina, a italijanskih klubova više nema u završnici Lige šampiona
– izuzetak je, zapravo prije "incident" osvajanje Intera najjačeg
evropskog klupskog takmičenja, ali to je bilo sa Murinjom i vjerovatno jedino
sa njim i moguće.
Ćezare Prandeli, italijanski selektor, tipičan je
predstavnik stare italijanske škole. Italijani će više nego ikada morati voditi
posebnu "politiku" na terenu, gdje će cilj opravdati sredstva, ukoliko
žele da igraju zapaženiju ulogu.
Najsvjetlija tačka tima je Đanluiđi Bufon, legendarni golman
Juventusa ,i do njega odmah suigrač iz kluba Andrea Pirlo. Trojka u posljednjoj
liniji biće, gotovo je izvjesno Barzalji, Bonući i Kjelini – opet svi iz
šampiona Juventusa. Desni spoljni je Napolitanac Mađo, lijevo vjerovatno
Milanov Abate. Uz Pirla za "vezu" konkurišu De Rosi iz Rome, dvojac iz
PSŽ-a Verati i Tijago Mota, kao i Mrkizio i Montolivo.
Za napad će biti zaduženi: Pablo Osvaldo iz Juventusa, Matija
Destro iz Rome, Mario Baloteli iz Milana, Antonio Kasano iz Parme, dvojac
Torina Ćiro Imobile i Alezio Ćerći. Od ove šestorice bar dvojicu treba
očekivati u prvih jedanaest.
Ostaje da vidimo hoće li "azuri" uspjeti da svojom
prepoznatljivom igrom pariraju Engleskoj i naročito Urugvaju.
Engleska
Svaki put se od njih očekuje puno, i svaki put, od 1990.
godine i polufinala sa Njemačkom iznevjere. Gordi Albion jednostavno ima
problem što najbolji fudbaleri nisu zainteresovani za reprezentaciju koliko za
svoje klubove.
Roj Hodžson se odrekao problematičnog Terija. A da vidimo sa
čim raspolaže.
U Džonu Hartu, golmanu Mančester Sitija novog šampiona, Englezi
su dobili čuvara mreže vjerovatno za narednih 15-20 godina. To je jednostavno
tako kod Engleza. Tako je bilo sa Grivsom, Šiltonom, Simenom-svi prevalili
uveliko 40-te kada su se oprostili od reprezentativnog dresa. Desno u odbrani
biće Glen Džonson, lijevo Lejton Bejns iz Evertona ili Luk Šo iz Sautemptona. Kejhil
i Džagielka su centralni defanzivci.
Na sredini su Džerard, Henderson i Lampard, kojima su
alternative Berkli, Lalana i Kerik.
Napad će predvoditi najubotiji Englez u Premijeršipu
Staridž, i Vejn Runi. Iza njih će biti Sterling.
Čini se da ovaj tim i ne zna igrati nego ofanzivno, a da li
će im se to obiti o glavu protiv Urugvaja i Italije? Vjerovatno.
Kostarika
Država koja nema vojsku, i zvanično zemlja koja je
procentualno sačuvala najviše zelenila u svijetu od svih, maestralno je
odigrala kvalifikacije KONKAKAF zone.
Nisu imali niti jedan poraz na domaćem terenu, a u gostima
su izgubili od SAD, i to tako što su se Amerikanci "slučajno" odlučili
da ih ugoste u Mineapolisu, gdje su uslovi bili primjereniji za zimske
sportove. Kostarikanci su im se revanširali sa kamatom 3:1. Najzapaženij igrač
"bogate obale" je Brajan Ruiz iz Fulama koji je sezonu priveo u PSV-u.
Uz njega je tu i mladi Džoel Kembel – poznat po tome što je sa dva gola srušio
Mančester Junajted na "Karaiskakiju", igrajući za Olimpijakos kao
pozajmljeni igrač Arsenala.
Centralna figura tima biće Alvaro Saborio, kapiten i
produžena ruka trenera na terenu.
Veliku energiju timu daje temperamentni selektor Hoze Luis
Pinto.
Potpuni autsajderi su u grupi, ali "mali zlatni" i
imaju taj nadimak jer su rušili velike.
Raspored i satnica utakmica u grupi D:
14. jun 2014. – 21:00
Stdaion Kastelao
Fortaleza Urugvaj-Kostarika
14. jun 2014. – 00:00
Arena Amazonia
Manaus
Engleska-Italija
19. jun 2014. – 21:00
Arena Sao Paulo
Sao Paulo
Urugvaj-Engleska
20. jun 2014. – 18:00
Arena Pernambuko
Resife Italija-Kostarika
24. jun 2014. – 18:00
Stadion Dunjas
Natal Italija-Urugvaj
24. jun 2014. – 18:00
Stadion Mineirao
Belo Horizonte Kostarika-Engleska
