Britanski Gardijan piše o tome kako su se neke države svijeta našle ispred "krivine":
1. Kina
Sa svojim iskustvom epidemija SARS-a početkom 21. vijeka i kao očigledni izvor porijekla KOVID-19, možda nije iznenađujuće da je Kina što se tiče testiranja ispred ostalih. Do kraja marta urađeno je preko 320 000 testova.
Jedan od prvih testova razvijen je u Kineskom centaru za kontrolu i prevenciju bolesti, a detalji su objavljeni na veb stranici Svjetske zdravstvene organizacije 24. januara, neposredno nakon što je objavljeno zatvaranje Vuhana.
Tim iz Hong Konga koji je pomogao identifikaciji SARS-a, radio je na izradi sopstvenog testa.
"Budući da smo prošli kroz sve ove događaje u prošlosti, znamo koliko je važno da se radi dijagnostički test", rekao je Leo Pun, čovjek zadužen za tim iz Hong Konga. "Zato smo u osnovi pokušali da što prije završimo posao."
Kina, jedna do vodećih proizvođača hemijskih proizvoda, bila je u mogućnosti da ubrza proizvodnju testova.
2. Njemačka
Na spremnost Njemačke dijelom je uticalo i priznanje da će koronavirus vjerovatno postati globalni problem. Iako je većina zemalja sporo pripremala svoje već spremljene planove za pandemiju, početkom januara naučnik u Berlinu, Olfert Landt, prepoznao je sličnost sa SARS-om i shvatio da će biti potreban testni komplet.
Kako je nedostajala genetska sekvenca za novi koronavirus, Landt i njegova kompanija dizajnirali su svoj prvi test na osnovu saznanja od SARS-a i drugih poznatih koronavirusa. Protokol je objavila Svjetska zdravstvena organizacija 17. januara, prije kineskog testa. Britanska vlada je odobrila ovaj test. Krajem februara Landt je proizvodio 4 miliona kompleta i zarađivao je još 1,5 miliona nedeljno.
Pored efikasnog testa u masovnoj proizvodnji, Njemačka se od početka politički prijavila za masovna testiranja, što za rezultat daje da će moći da proizvede i do 12.000 testova dnevno.
3. Južna Koreja
Južna Koreja je imala jedan od najagresivnijih pristupa kada je u pitanju testiranje. Za razliku od rane faze u Velikoj Britaniji – gdje je Boris Džonson rekao da će se koronavirus „malo više proširiti“ – južnokorejski zdravstveni zvaničnici brzo su naučili lekcije iz Vuhana, da je novi virus izuzetno zarazan i da se može brzo širiti po širokom području.
Tako je prioritet države postalo identifikovanje i izolacija ljude koji su testirali pozitivno na bolest, i razvijanje kapaciteta za testiranje oko 15.000 dijagnostičkih testova dnevno. Do danas je urašeno više od 300.000 testova, bez naknade, uključujući i probne kabine za testiranje.
4.Island
Mala i relativno bogata, Island je država koja ima nekoliko prednosti kada je u pitanju testiranje. Testiran je veći procenat građana nego bilo gdje drugo u svijetu, a testirani su i mnogi koji nisu pokazali simptome bolesti.
5.Italija
Poslije Njemačke, Italija je uradila najviše ispitivanja sa oko 200.000 testova. Oni su uključili svih 3.000 stanovnika grada Vo, u blizini Venecije, u pilot projekat osmišljen kako bi se utvrdilo da li bi testiranje u cijeloj zajednici moglo da pomogne usporavanju širenja bolesti.
Italija je pokazala koliko rasprostranjeno testiranje može biti jednako politički sporno kao i nedovoljno testiranje, uključujući tu i i premijera Đuzepea Kontea, koji je na početku pandemije kritikovao veliki broj zaraženihjer su testirane osobe bez simptoma.
"Bili smo prvi sa najstrožom i najpreciznijom kontrolom", rekao je Konte i dodao da se čini da je u Italiji zaraženo više ljudi jer je "urađeno više testova".
Kako se ispostavilo, testovi su bili tačno upozorenje o tome šta dolazi.
Frontal/A.G.
