izvor: Frontal
“Zbog toga ali i što
idemo u suret 2014., godini u kojoj ćemo, sjećajući se 1914., shvatiti da živimo
stvarnost koja je počela da se formira onda, da se moderno doba kojem smo svjedoci
rodilo onda, da je 2014-a čedo 1914-e”, pojašnjava rediteljka i dodaje da je 2014. je
godina obilježavanja stogodišnjice početka I svetskog rata, ali je za nju i nešto više – godina obilježavanja stogodišnjice trajanja jednog
sveopšteg rata, jedne epohe svetskog rata.
To je godina u kojoj će se mnoge
pozorišne kuće u regionu i šire baviti temom atentata na Franju Ferdinanda i
Gavrilom Principom, kao što će to činiti i drugi umjetnički mediji, ali i
javnost uopšte, ali je za nas, koji pravimo predstavu “Četrnaesta”, to je godina u
kojoj tražimo odgovore na pitanja (ne misleći da je moguće naći ih!) na koja od
1914. još niko nije uspio da da konačni odgovor.
Navela je i da se u
prikupljanju istorijske građe od koje su počeli u pravljenju predstave, tj. ja
konkretno u pisanju teksta predstave, oslanjali se na knjigu “Sarajevo 1914.”
Vladimira Dedijera, nešto manje na druge izvore.
“Ova iscrpna knjiga,
koja pokriva nevjerovatno veliki opseg aspekata sa kojih je moguće pristupiti
sarajevskom atentatu, a uz to ima i djelimično čisto literarnu vrijednost,
otvorila je sva ona pitanja koja je i sama dramatizacija, služeči se
fragmentiranjem, montažom i demontažom, pokušala da iznese, ali sada u vidu
dramskih situacija i uz korišćenje čisto pozorišnog jezika”, kaže Đorđevićeva.

