Izvor:RTRS
U pozorištu za djecu vlada najiskreniji svijet pun osjećanja, let na krilima mašte i put ispunjen prvim saznanjima o umjetnosti i kulturi.
Sve ono najljepše što dijete može da doživi i da ga ništa ne povrijedi to je upravo predstava za djecu. Komadi u kojima se čuju lijepe pjesme, humane ljudske poruke i ono o čemu sanjamo kako bi život trebao da izgleda, doživimo kroz komad za najmlađe – istakao je direktor Dječijeg pozorišta RS Predrag Bjelošević.
Povodom ovog dana, ansambl Dječijeg pozorišta će izvesti "Bajku o Palčiću" u režiji Živomira Јokovića na sceni Centra za kulturu i obrazovanje Laktaši.
Da je pozorište neophodno u odrastanju svih mališana, naglasila je i glumica Dječijeg pozorišta RS Ana Anđelić, koju najmlađa publika gleda u velikom broju predstava.
Pozorište je nužnost, posebno u ovom sivom, nesigurnom, prebrzom vremenu u kojem živimo, ističe Anđelićeva.
Teatri za odrasle u današnjem vremenu, kako kaže, teško nalaze put do svijesti publike.
Dječiji teatri imaju veću šansu. Oni su namijenjeni čistim, osjetljivim, otvorenim bićima u razvoju – našoj djeci! Zato je važno da ona dođu u pozorište. Tamo možemo zajedno da maštamo, osjećamo radost i tugu, ukazujemo na probleme, učimo, mijenjamo percepcije i širimo vidike – naglasila je glumica.
Smatra da na taj način nove generacije vaspitavamo da budu plemenitije i saosjećajnije, te da je to šansa za bolje sutra.
Slično mišljenje ima i glumica Aleksandra Spasojević, koja godinama igra na sceni nacionalnog teatra za djecu. Ove godine režirala je i predstavu za najmlađe na daskama Gradskog pozorišta "Јazavac". Po tekstu Tode Nikoletića postavila je "Put po svijetu na trotinetu".
Pozorište je uvijek imalo i imaće veliku ulogu u odrastanju djece i mladih. Nažalost, i danas postoje oni koji nikad nisu bili u pozorištu i odrastu bez njega. Roditelji i odrasli moraju djecu od najranijeg djetinjstva uvoditi u svijet mašte, kreativnosti i igre. To je dio vaspitanja i naš zajednički zadatak – kazala je Spasojevićeva.
Ove godine djeci širom svijeta poruku je uputio pisac, glumac i reditelj DŽon Kani iz Јužne Afrike. On je opisao svoj prvi odlazak u pozorište 1958. godine.
Tada sam obećao da ću jednog dana biti na toj sceni i govoriti sve priče koje nam je moja baka pričala svake večeri prije spavanja – napisao je Kani.
