autor: Frontal
Pjesnikinja Tanja Stupar Trifunović
poručuje da ne bi
poeziju previše vezala samo za jedan dan jer je to krajnje nepravedno prema
njoj.
“U
idealnom slučaju svi naši dani bi trebali biti ispunjeni poezijom jer to i
jesu, ako samo krenemo osluškivati čućemo da je sve oko nas poezija života.
Svjetski dan poezije je dobar samo zato da bi nas podsjetio na tu istinu, na
bliskost poezije i života koja je čini je negdje zagubljena usput i koju bi
bilo dobro opet uspostaviti jer veza sa poezijom znači vezu sa sobom i sopstvenim
emocijama i razmišljanjima. Kada živimo sa svješću o tome isčezava potreba da
to obilježavamo, na vrat na nos, u jednom danu koji se svede na poneko čitanje
i priču u medijima što je u suštini opet odmak od poetskog u priču o poetskom.
Poeziju treba živjeti. “
Ognjen Radović, mladi banjalučki književnik
koje svoje zbirke poezije objavljuje u digitalnoj formi i čiji su stihovi
besplatni za publiku ističe da je za
njega obilježavanje dana poezije sentimentalni čin.
“Čin koji, samim tim što se poklapa sa
kalendarskim početkom proljeća, odmah rizikuje da bude zbijen u kutiju prečica
i nerazvijenog broja asocijacija”, kaže Radović i dodaje da će uvijek će biti
dobre i loše poezije.
“Mnogo više loše. To je svugdje tako. Mnogo bitnije
pitanje je da li je publika razlikuje. Iskreno, ne znam ko je sad aktuelan i
šta je sada popularno, niti želim da o tome brinem. Poezija će uvijek biti tu,
samo je potrebno pronalaziti nove načine da se dođe do publike.”
Banjalučanka Borjana Mrđa, multimedijalna
umjetnica i asistent na banjalučkoj Akademiji umjetnosti kaže da obožava poeziju, te da jedva čeka da čuje nove pjesme svojih kolega
na obilježavanju Svjetskog dana poezije.
“U čitanju poezije ima nešto posebno kada
pjesnik/inja interpretira svoju pjesmu osjeti se kako je proživljava i osjetiš
to mjesto u njemu/njoj odakle je pjesma nastala, tako saznam nešto novo o
pjesmi iako sam je prije čitala. Komuniciranje poezijom je najiskrenije (ako je
poezija dobra naravno) to je najsvježija misao i stanje cjelokupnog tijela
uhvaćeno u pisanu formu. Svaka pjesma je za mene oblik nekog specifičnog
stanja, skulptura.”
Borjana kaže da ne zna zašto poezija danas
nije toliko popularna forma i zašto mladi ljudi imaju suzdržavanje pred njom. “Samo
znam da mi pojedinci kažu da je bljutava, razvodnjena, njanjava (valjda je
povezuju sa nekom nerealnom romantikom i prenapuhanom lirikom) ali onda im
proslijedim dobre knjige svojih savremenika koji se bave sadašnjošću i stanjem
vremena i prostora koje nas okružuje i tada uvijek kažu da nisu imali pojma
koliko je poezija moćna. Iz ovoga zaključujem da poeziju današnjice treba
učiniti dostupnijom i prisutnijom i zato mi je današnji dan poseban.”
Svjetski dan poezije biće obilježen u mnogim gradovima širom
RS. U Vijećnici Banskog dvora, sa početkom u 19.00 časova biće priređeno poetsko
veče, a obilježiće ga i Narodna i
univerzitetska biblioteka RS čitanjem
stihova Tatjana Bijelić, Danijel Gatarić, Borjana Mrđa i Predrag Bojić, a
voditelj će biti Tanja Stupar-Trifunović.
Tim podovom danas će biti održana manifestacija
"Jahorinski pjesnički susreti" gdje će premijerno biti predstavljene
do sada neobjavljene pjesme autora.
U programu "Jahorinskih pjesničkih susreta"
učestvovaće pjesnici Dara Sekulić, Goran Vračar, Nedeljko Zelenović, Željko
Grujić, Nedeljko Žugić i Biljana Sladoje Bošnjak, saopšteno je iz Zavoda za
udžbenike i nastavna sredstva Istočno Sarajevo, koji je organizator skupa.
Na manifestaciji će biti organizovan razgovor o budućim
projektima, kao što je inicijativa da ovi susreti već od iduće godine postanu
tradicionalni i prošireni na autore iz cijele regije u vidu svojevrsne
pjesničke kolonije.
Povodom Svjetskog dana poezije, Zavod je osim aktuelnog
popusta u svim knjižarama na ovaj dan organizovao i druženja pjesnika iz
Banjaluke sa osnovcima.
Iz istorije
Prema podacima koje posjeduje Nacionalni komitet za proslavu Dana poezije koji je od 1990tih smješten na Floridi (USA), Svjetski dan poezije slavio se u drugom obliku još od 1505. godine. Uglavnom se slavio u oktobru, ponekad petog, ali krajem 20. vijeka slavlje se održavalo 15. oktobra. Međutim, praznik je zapravo do UNESCO-vog zvaničnog proglašenja, naizmjenično slavljen u oktobru i novembru. Tradicija obilježavanja održala se do danas u mnogim zemljama.
Sergej Jesenjin – ŠTA SAM?
Šta sam? Ko sam?
Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
živeo sam kao usput, kao da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.
I tebe sad ljubim po navici dete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i sapćem zaljubljene reci.
"Uvek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovekovu biću,
istine bez sumnje nikad nećeš naći.
Zato moja duša ne zna šta je jeza
odbijenih želja,neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.
Ali, ako tražeć` neku srodnu dušu,
vezan protiv želje, utonem u seti,
Nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.
Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao i mnoge druge na toj zemlji.
