Vršilac dužnosti direktora Srednjoškolskog centra "Ivo Andrić" Divna Vasić rekla je da je Andrić uvijek osjećao jaku vezu sa gradom svog djetinjstva i višegradskom školom.
"On je poslije Drugog svjetskog rata tri puta posjećivao Višegrad, a 1955. godine je, povodom 10 godina postojanja izdavačke kuće `Svjetlost` i objavljivanja romana `Gospođica`, dobio nagradu od 200.000 dinara, koju je poklonio višegradskoj gimnaziji za nabavku, prema njegovim riječima, knjiga i učila", rekla je Vasićeva.
Ona je istakla da se Andrić, kada je posljednji put bio u Višegradu 1972. godine, obratio učenicima i profesorima, rekavši da mu se čini kao da odavde nikad nije ni odlazio, da pripada ovdje i sa jasnom porukom da se mora raditi, učiti i čitat.
Ovaj nobelovac rođen je na današnji dan 1892. u mjestu Dolac kraj Travnika.
Djetinjstvo je proveo u Višegradu, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1903. upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju (od koje su 1922. godine nastale današnje Prva i Druga gimnazija), a studij slavenske književnosti i historije pohađa na filozofskim fakultetima u Zagrebu, Beču, Krakovu te Gracu u kojem 1924. godine brani i doktorsku disertaciju na temu Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine.
Ivo Andrić preminuo je 13. marta 1975. godine u Beogradu, a u času smrti imao je nepune 83 godine. Posljednje zapisane riječi ostavio je u svojoj bilježnici gdje je stajalo: “Pomisao na smrt izaziva, već sama po sebi, kod čoveka strah. A kod književnika i svakog ‘javnog radnika’ dolazi uz to još i odvratnost od glupih i neiskrenih nekrologa koji nas čekaju…”
Srna/Frontal
