S obzirom da živimo u zemlji bogatoj prirodnim resursima, od kojih je voda svakako jedan od većih, često tu dragocjenu tečnost shvatamo zdravo za gotovo. Ali, kada iz nekog razloga ostanemo bez nje, recimo zbog kvara na cjevovodu, itekako osjetimo njen nedostatak.
Međutim, neki dijelovi naše planete i nisu tako bogati vodom.
Kada je Abel Kruz bio dječak, blizu peruanske regije Kusko, svaki dan je morao hodati duže od sat vremena kako bi sakupio vodu sa najbližeg izvora i odnio je kući. Tada je shvatio da se tokom kišne sezone kaplјice nakuplјaju na lišću banane.
’’Kad smo to vidjeli, moj otac i ja smo sa listovima gradili prirodne kanale kako bi skuplјali vodu. Prve kapi su bile malo prlјave i prašnjave, ali ipak je to bilo korisno za pranje posuđa’’, rekao je on.
Listovi su, međutim, trajali samo oko dvije nedelјe, pa su kasnije koristili bambus koji trajao duže.
Danas, Kruz sakuplјa vodu na sasvim drugačiji način – hvata maglu.
Uz pomoć velikih mreža, izvješanih na padinama moguće je sakupiti gustu maglu koja se prostire sušnim peruanskim pejzažem. Sitne kaplјice kondenzuju se na mreži i spuštaju se u cijevi koje vodu zatim prenose u rezervoare, koja se potom može koristiti za navodnjavanje usjeva ili čak kao voda za piće.
Svaka mreža može sakupiti između 200 i 400 litara vode dnevno, tako pružajući novi izvor vode za ljude kojima ona nije lako dostupna. Kruz je pomogao da se postavi više od 2000 ovih mreža, u osam ruralnih zajednica širom Perua, kao i u Boliviji, Kolumbiji i Meksiku, prenosi Bi-Bi-Si.
’’Na mjestima gdje je bila suša, danas postoji polјoprivreda’’, kaže Kruz koji je osnovao organizaciju za pomoć pustinjskim zajednicama Južne Amerike u dobavljanju vode pod nazivom ’’Movimiento Peruanos Sin Agua’’ (Pokret Peruanaca bez vode).
Frontal/D.M.
