Šutaju nas sa svih strana, ali mi sjedimo mirno i šutimo.
Siju u nama ono najgore, nacionalizam i mržnju radi svoje
lične dobiti … Ali mi sjedimo mirno i šutimo.
21-godišnjak nestane u centru Banjaluke, u gradu od manje od
200,000 stanovnika, a mi sjedimo mirno i šutimo.
Mladića nađu mrtvog, vidno fizički mučenog, u samom centru
Banjaluke, a mi i dalje sjedimo mirno i šutimo.
Policija mu da epitet lopova i narkomana, i navodi da je
tako nadrogiran zadesno nastradao. Upao u vodu i utušio se, kažu.
U vodu koja mu nije bila ni do koljena, a mi opravdavamo
našu mirnu šutnju s konstatacijom „jedan
narkoman manje“.
Grupa građana krene na proteste protiv svih izrečenih
nelogičnosti od strane policije, a većina nas i dalje sjedi mirno i šuti.
Opet opravdavamo svoju pasivnost konstatacijom „a to je needukovana,
plaćena rulja, koja iskorištava smrt djeteta da ruši vlast“.
Svi mi znamo da je dijete ubijeno, ali nije naše, pa sjedimo
mirno i šutimo.
Naše je fino, kulturno, ne kreće se gradom poslije ponoći,
uvijek svježe ošišano, obrijano, alkohol ne konzumira. Cigare i marihuanu… Ma
šuti da te neko ne čuje. Sjedi ti mirno
i šuti.
Mediji skreću pogled s okupljenih građana koji traže pravdu
nedaleko od njihovih sjedišta, a mi sjedimo mirno i šutimo.
Truju nas pričama o prosperitetu dok po našim ulicama vlada
kriminal, a mi sjedimo mirno i šutimo.
Vijesti se biraju po partijskim bojama, ali mi i dalje
sjedimo mirno i šutimo.
Vijesti? Ma koje vijesti? Davno je to postao reality show
vladajućih struktura. Objektivni,
informativni sadržaj je davno napustio tu priču, a mi sjedimo mirno i šutimo.
Sve dok je hljeba na stolu i par maraka u džepu, mi ćemo
sjediti mirno, zapečaćenih usana.
Imaš posao? Sjedi mirno i šuti. Imaš šta jesti? Sjedi mirno
i šuti. Imaš krov nad glavom? Sjedi mirno i šuti.
Dostojanstvo je davno dobilo cijenu, onu novčanu.
Ljudskost je davno odlepršala u bolje krajeve.
Empatija… Ček, šta je empatija?
Ti sjedi mirno i šuti i ništa se neće promijeniti.
Tebi dobro, a drugima kako god.
Ipak, tuđi problemi nisu tvoja briga.
E ja više neću da šutim.
Pravda za Davida!
Piše: Maja Garača Đurđević
