Riječ je o otpadu koji može da se koristi u ishrani i koji potrošači u Srbiji pojedu kroz mesne prerađevine, pišu beogradske "Večernje novosti".
List navodi da se u to ubrajaju vratovi, leđa, trtice, vrhovi krila, potkožne svinjske masnoće, kožura, crijeva i iznutrice, koje se u Srbiju najčešće uvoze iz Belgije, Španije, Njemačke, Mađarske i Slovenije.
To su dijelovi klanične prerade i spadaju u treću kategoriju mesa.
Načelnik Odjeljenja za međunarodni promet i sertifikaciju Ministarstva poljoprivrede Srbije Siniša Kotur rekao je listu da nije dozvoljeno da se meso treće kategorije neobrađeno prodaje u mesarama, već mora da ide u industrijsku preradu poslije termičke obrade.
Kotur, međutim, ističe da te "najjeftinije sirovine" sigurno ima više u domaćoj proizvodnji nego što se uvozi.
"Iako je kvalitativno lošija, i dalje predstavlja meso i animalne proteine. Proizvodi od tih sirovina moraju da imaju naznačeno to na svojoj deklaraciji", naveo je Kotur.
Nekadašnji šef katedre za upravljanje, bezbjednost i kvalitet hrane na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu Radomir Radovanović potvrdio je da nešto što je označeno kao "svježi svinjski otpad" ne mora apriori da znači da je i za bacanje.
On objašnjava da tu ima kožica, ali i sitnog mesa koje nastaje prilikom obrade mesa, tetiva i vezivnog tkiva.
"To se sve koristi, ali je pitanje koliko i u kojim količinama, a kontrole su prilično slabe. LJudi treba da se zapitaju da li je moguće napraviti viršlu za 120 dinara, ako je sirovina duplo više", rekao je Radovanović.
Izvor: Nezavisne
