Najbolji bosanskohercegovački sportista svih vremena i jedan od najboljih košarkaša sa ovih prostora, bio je i ostao zaštitni znak kluba u kojem je proveo najblistavije trenutke svoje(pre)bogate karijere.
Ljubitelji košarke nazivali su ga romantičarem košarkaških terena, baletanom narandžaste lopte. Mirzu je, kada je imao pet godina, majka upisala na balet,a kasnije je njegovu igru krasila tolika gracioznost i elegancija da su ga saigrači i protivnici nazivali – baletanom.
Početak u Slobodi
Košarkom se počeo baviti u rodnoj Tuzli i jedan je od plejade sjajnih košarkaša nastalih u pogonu Slobode. U Tuzli se zadržao dvije sezone i već je tada zapao za oko jednom od najvećih evropskih stručnjaka, koji ga je uvrstio u sastav kadetske reprezentacije bivše Jugoslavije. Kinđe je sa tom ekipom osvojio zlatnu medalju na evropskom prvenstvu, a to je bio samo početak jedne sjajne karijere.
Početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka Mirza je iz Tuzle preselio u Sarajevo, u redove Bosne, gdje se upoznao sa još jednom legendom. U Sarajevo ga je na mjestu trenera studenata dočekao Bogdan Tanjević i tako je stvorena okosnica nezaboravne generacije pri čijem se spomenu ledi krv u žilama.
Kinđe i Boša
Predvođeni upravo Kinđetom i Bošom, u nezaboravnom finalu 1979. godine u Grenobleu poražen je tada moćni italijanski Emerson, a iako je Žarko Varajić bio prvo ime susreta sa 45 poena, što je i dan-danas važeći rekord u broju ubačenih koševa u finalu, Kinđe je sve pratio pridodavši svojih 30 poena upisavši se tako zlatnim slovima u istoriju KK Bosna, ali i Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, jer je Bosna bila prva ekipa sa prostora bivše države kojoj je pošlo za rukom okititi se naslovom prvaka Evrope.
Godinu dana kasnije, na Olimpijskim igrama u Moskvi, Jugoslavije se pojavila sa strahovitom reprezentacijom. Andro Knego, Dragan Kićanović, Rajko Žižić, Mihovil Nakić, Željko Jerkov, Branko Skroće, Zoran Slavnić, Krešimir Ćosić, Ratko Radovanović, Duje Krstulović, Dražen Dalipagić i, naravno, Mirza Delibašić činili su tada vjerovatno najjači košarkaški tim na svijetu, uz nezaobilazne NBA zvijezde SAD-a.
Viza za Madrid preko Italije
Jugoslavija se u finalu sastala sa Italijom, Kinđe i društvo nisu imali većih problema sa selekcijom koju je tada predvodio legendarni centar Dino Meneghin, te su osvojili zlatnu medalju slavivši rezultatom 86:77. Mirza je u finalu bio najbolji igrač ubacivši Italijanima 22 poena, čime je sebi vizirao kartu za najtrofejniji evropski klub svih vremena – madridski Real.
Mirza je u realu ostavio dubok trag, a dan-danas pri spomenu njegovog imena u Španiji se ustaje. Igrajući sa Juanom Corbalanom, Draženom Dalipagićem i Wayneom Brabenderom, ispisao je neke od najblistavijih trenutaka slavnog madridskog kluba.
Moždani udar
Međutim, u avgustu 1983 naprasno je prekinuta sportska karijera Najvećeg. Mirza je pretrpio moždani udar.
Uslijedio je povratak tamo odakle je sve počelo: Kinđe se vratio u Bosnu, gdje je obavljao poslove direktora u klubu. Mirza se bolio sa bolešću sve do decembra 2001. godine, kada je izgubio najvažniju utakmicu.
Tokom karijere, ali i nakon nje, osvojio je mnogo trofeja i priznanja. Između ostalog, izabran je za sportistu 20. vijeka u BiH… Priznanje neprevaziđenoj klarijeri Mirze Delibašića stiglo je 2007. godine kada je u izboru krovne svjetske košarkaške asocijacije FIBA izabran u košarkašku Kuću slavnih.
Lijepe uspomene
Košarkaški klub Bosna bio je uvijek simbol uspjeha sporta u Sarajevu. U zemlji svjetskih prvaka i olimpijskih pobjednika studenti su bili državni prvaci, evropski šampioni, uzor svima. Prvi su na ovim prostorima stali na krov Evrope. Svi ostali su drugi: Cibona, Jugoplastika…
Poslije rata je došlo neko drugo vrijeme.
Izvor: Oslobođenje
