Smajini roditelji su polovinom prošloga vijeka mlijeko svakodnevno, kada nije bilo laktofriza, ranom zorom zapregom slali u Trapiste kod Banjaluke. Mlijeko po Dubravama, Rogoljima, Rovinama i okolnim selima prikupljalo se u drvene kace i nekoliko sati voženo do Trapista.
Fajkovići, najstariji proizvođači mlijeka pred velikim izazovom – nastaviti proizvodnju, ili ne
Smajina farma danas ima stanicu za mlijeko sa laktofrizima i svakodnevno u Kozarsku Dubicu isporuči po 500 litara mlijeka, ljeti i više od 600 litara.
"Mi Fajkovići smo najstariji mljekari u državi. Zamislite kako je bilo prije 70 godina svježe mlijeko u drvenom posuđu zaprežnim kolima slati do 40 kilometara udaljene mljekare u Trapistima. Zapregom je pored nas nailazio otac ili stric Bore Kalajdžića iz Rogolja. I od našeg mlijeka se pravio nadaleko čuveni sir ‘Trapist‘, rekao je Smajo Fajković.
Nedostatak zemljišta i radnika limitirajući faktori
U njegovim modernim stajama danas ima 82 grla. U najvećem broju su muzne krave simentalske pasmine, a tu su i junice za podmladak te desetak utovljenih bikova za tržište. Osim sa plasmanom junećeg mesa, Smajo ima i problema sa nedostatkom radnika i malom površinom obradivog zemljišta.
Obrađujem 40 hektara zemljišta, od toga samo deset hektara državnog. Preostalo zakupljujem od mojih komšija i svake godine ga plaćam od pet do šest hiljada maraka. Dvoje mojih radnika, koje sam mjesečno plaćao po hiljadu maraka su otišli u Švedsku. Ako se nešto ne promijeni i ne dobijem više državnog zemljišta strahujem da će i moj sin Fadil krenuti u inostranstvo, a to onda znači kraj za ovu farmu koja je starija od mene, priča Smajo.
Fajkovići imaju svoju mehanizaciju, mješaonicu stočne hrane i sami proizvedu najveće količine hrane. Dobijaju premije za mlijeko i priplodne junice, ali priznaju da su veoma strogi kriterijumi za utvrđivanje kvaliteta mlijeka neophodnog za premiranje.
Ohrabrila ga je najava iz Gradske uprave iz Gradiške da će farmeri uskoro dobiti veće površine državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup. To će značiti i opstanak ove farme, jedne od dvadesetak farmi u Dubravama, selu koje je najveći proizvođač mlijeka u BiH.
Fajkovići oduvijek imali najbolje konje, bikove i krave
Smajo priznaje da je strastveni zaljubljenik u stoku. Sjeća se da je njegov otac nekada imao najbolje konje. Pokazao je i potkovicu, prišivenu na farmu, kako kaže za sreću. O njenoj veličini suvišno je pričati.
Danas na cijelom Balkanu ne postoji konj koji je imao tolika kopita. Evo ova potkovica je dokaz. To je nešto poput cipela broj 55, kaže kroz smijeh Smajo.
Ovaj vitalni farmer priznaje da bi bio uspješan i u Španiji. Ali ne kao proizvođač mlijeka, već kao jahač bikova. Dokazuje to i fotografija, izrađena prije nekoliko godina.
Ovo je bio naš priplodni bik u farmi. Ja sam ga odgojio od malena i navikao se na njega. Bio je pitom, često sam ga jahao. I danas imam bikove u tovu i rado vrijeme provodim sa njima. Volim dobre ljude, volim životinje, zato se i bavim ovim poslom, priča Smajo Fajković, farmer iz Dubrava kod Gradiške.
Izvor: agroportal.ba
