Statistika nejednakosti

Tako, kada se govori o zapošljavanju osoba s invaliditetom, da bi se
prikazalo stvarno stanje, valja zaokružiti statistiku. Čak i Zakon o zabrani
diskriminacije, više puta citiranu trilogiji koja obrađuje ovu oblast. U čl.
15., st. 2) kaže da se u dokazivanju diskriminacije – mogu koristiti statistike
i baze podataka.

Pa, kako izgleda statistika Bosne i Hercegovine, kada je riječ o
zapošljavanju osoba s invaliditetom?

Krenimo od nešto jasnije situacije: u Republici Srpskoj, statistika
nezaposlenih osobas invaliditetom od početka 2022. godine na evidenciji Zavoda
za zapošljavanje ima tendenciju pada – početkom pomenute godine zabilježeno je
nešto više od 1500 nezaposlenih osoba s invaliditetom, a danas je ta brojka oko
1070, prema zadnjim ažuriranim podacima. Istovremeno, prema podacima Fonda za
profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje invalida
Prijedor, u 2022. je zaposleno 45 osoba s invaliditetom uz podršku ove
institucije, u 2023. godini je broj zaposlenih porastao na 62, dok u prošloj
godini bilježi pad na 48 osoba s invaliditetom. Od toga, u 2023. godini
zaposleno je svega devet žena, a u godini nakon toga – njih tek šest. U
statistici, očekivano – dominantna kategorija muškaraca s ratnim invaliditetom
– 2023. njih 33, a u 2024. godini ukupno 29 sa ovim uzrokom invaliditeta dobija
zaposlenje.

Ukupan broj zaposlenih u javnom sektoru, prema dostavljenim podacima ovoj
instituciji, iznosi – 621. Na 109 163 zaposlena u javnom sektoru, prema javno
dostupnim podacima za kraj prošle godine, riječ je tek o oko 0,57 posto ukupnig
broja zaposlenih, nasuprot kvote u koja iznosi nešto manje od šest posto, u
skladu sa Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i
zapošljavanju invalida ovog entiteta. Jaz statistika zaposlenih i nezaposlenih
je – više nego očigledan.

Ista kvota je na snazi i u Federaciji Bosne i Hercegovine, iako zakonski
propis koji tretira ovu oblast prolazi kroz izmjene. Ipak, do podataka u ovom
entitetu tek se djelimično dolazi – statistike Zavoda za zapošljavanje pokazuju
da je u 2023. godini bilo najviše oko 1600 nezaposlenih žena s invaliditetom, u
odnosu na ukupno blizu 3800 nezaposlenih osoba s invaliditetom, te da u
prethodnoj godini obje cifre padaju – ukupno nezaposlenih osoba s invaliditetom
je između 3500 i 3600, dok je žena oko 1520. Podatke  Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i
zapošljavanje osoba s invaliditetom Federacije Bosne i Hercegovine, uz više
upita putem e-maila i telefona, nismo uspjeli dobiti.

„Uprkos brojnim aktivnostima, uglavnom nevladinog sektora i već odavno identifikovanom
problemu zapošljavanja osoba sa invaliditetom, ne stičem utisak da je tu
napravljen značajniji pomak. Proces zapošljavanja osoba sa invaliditetom u BiH
nije ušao u bilo kakvu redovnu dinamiku, zapošljavanja su sporadična, ponekad
su odraz određene „kampanje“, privatnih veza, osviještenosti pojedinaca ali
istinski društveni pomak nije napravljen. Ipak, primjećuje se da se po pitanju
svijesti desila promjena, poslodavci imaju svijest o tome da bi trebalo da
zapošljavaju osobe sa invaliditetom,  ali
još uvijek nema adekvatne akcije koja prati tu promjenu svijesti“, objašnjava
sociološkinja i aktivistica za ljudska prava Tanja Mandić Đokić, iz Banja Luke.

Kada se osvrće na pitanje rodne ravnopravnosti u oblasti rada osoba s
invaliditetom, objašnjava da još uvijek nije napravljena suštinska razlika u
odnosu na stereotipnu uogu muškarca i žene u društvu.

„Zajednica i poslodavci radije i češće daju prilike za zapošljavanje
muškarcima, a vezano za ukorijenjene stavove o njihovim rodnim ulogama
hranitelja porodice, onih koji donose „novac na sto“ i potrebe da ih se izbavi
od „sjedenja kod kuće“. Nasuprot tome, za žene se smatra da im je kod kuće i
mjesto.“, poentira sagovornica.

Ipak, ovo za nju nije samo pitanje stretipa iz kojih izvire sva nejednakost
i diskriminacija, već i nedostatka – suštinskog opredjeljenja za promjenu
stanja u društvu kroz adekvatne propise.

„Koliko znam, rodna dimenzija se nije pojavljivala ni u
zakonskim/podzakonskim aktima ni u aktivnostima entitetskih Fondove za
profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje. Biće mi drago ako griješim i
nisam dobro informisana. Pod uticajem razvoja opšteg ženskog pokreta, dešavale
su se neke aktivnosti u davanju poticaja samozapošljavanju žena i žena sa
invaliditetom, ali to nije sistemski. Sve dok nemamo funkcionalne institucije koje
kao svoj strateški cilj imaju povećanje broja zaposlenih žena sa invaliditetom
i prate i bilo kome zapravo odgovaraju za postizanje ili nepostizanje tog
cilja, bojim se da će se priče i aktivnosti zapošljavanja žena svoditi na
sporadični entuzijazam“, zaključuje Mandić Đokić.

Možda i najbolji primjer statistike nejednakosti može biti
Brčko distrikt, koji sa prilično visokim udjelom osoba s invaliditetom, od
preko devet posto stanovništva, prema popisu iz 2013. godine – još uvijek nema
nikakvu regulativu u ovoj oblasti, ali ni statistiku – pa ni u mjesečnom
biltenu kojim samo obavještava javnost o brojkama koje – očito ne plae crveni
alarm za pružanje stvarnih jednakih šansi.

Frontal