Populacije divljih životinja u samo 40 godina smanjile su se za više od
polovice, otkriva novi WWF-ov Izvještaj o
stanju planete 2014. Prema novom
izdanju vodeće studije o stanju planete, istraživanja koje se sprovodi svake
dvije godine, kontinuiran pad populacija biljnog i životinjskog svijeta traži
hitna zajednička i održiva rješenja kako bi spasili planet kakav znamo.
Izvještaj o stanju planete
2014 objavljen
je danas u cijelome svijetu, a i Bosna i Hercegovina je među zemljama koje
pretjerano iscrpljuju Zemljine resurse. Izvještaj pokazuje da naš ekološki
otisak, kojim mjerimo potrošnju prirodnih resursa čovječanstva, nastavlja rasti
i da bi nam bila bi nam potrebna jedna
i po planeta kako bi se obnovili svi neophodni resursi.
„Biološka raznolikost ključni je dio sustava koji održavaju život na Zemlji
i barometar za ono što radimo na ovom planetu, našem jedinom domu. Hitno
trebamo hrabru globalnu akciju u svim segmentima društva kako bi izgradili
održivu budućnost“, ističe Petra Remeta iz WWF- ova Mediteranskog programa.
„Izvještaj otkriva da i BiH troši više prirodnih resursa negoli joj je
dostupno. Naš način života iziskuje gotovo jadnu i po planetu, što je dugoročno
gledano neodrživo. Promjene se moraju dogoditi na svim nivoima društva, a
posebno u energetici i proizvodnji, gdje svoje djelatnosti moraju temeljiti na
obnovljivim izvorima energije i efikasnom iskorištavanju sirovina. Održivo
poslovanje u ovim privrednim sektorima preduslov je ukupnom smanjenju
ekološkog otiska“, nastavlja Remeta.
U usporedbi s BiH,
koja troši resurse 1,46 planete, u regiji samo Srbija ima niži ekološki otisak,
iako i dalje prevelik za Zemljinu održivost. Stil života u Hrvatskoj iziskuje
prirodne resurse 1,86 planete, dok u Srbiji zahtjeva 1,43, što je istovremeno globalni prosjek ekološkog otiska. Slovenija troši čak 2,64 planete, dok
Makedonija troši, 1,7 planete.
Ekološki otisak pokazuje da svih 27 država članica EU živi iznad mogućnosti jednoga planete. Kada bi svako na
planeti živio život prosječnog stanovnika Evropske unije, čovječanstvo bi
trebalo 2,6 planete da bi održalo naše potrebe. S tim u vezi Remeta naglašava:
„Zabrinjava spoznaja da se i u Evropskoj uniji, koja je godinama prednjačila u
ovim pitanjima, sve manje pažnje posvećuje zaštiti okoliša i održivom
razvoju. Štaviše, prvi put u 25 godina nema sekretara za životnu sredinu, što predstavlja značajno nazadovanje za prirodnu problematiku. Dodatni
korak unatrag je i planirana deregulacija direktiva o pticama i staništima,
inače okosnice zaštite prirode u EU“.
Opadanje populacija
najznačajnijih vrsta
Populacije riba, ptica, sisavaca, vodozemaca i gmizavaca smanjile su se za
52% od 1970. Slatkovodne vrste pretrpjele su pad od 76% što je dvostruko veći
gubitak nego kod kopnenih ili morskih vrsta. Većina nestalih vrsta dolazi iz
tropskih područja, dok je Latinska Amerika doživjela najdramatičniji gubitak
vrsta. Najveća prijetnja biološkoj raznolikosti dolazi od kombinovanih efekata uništavanja i gubitka staništa. Lov i ribolov su takođe značajne prijetnje dok
klimatske promjene postaju sve više zabrinjavajuće i odgovorne za moguće
izumiranje vrsta.
Dok je gubitak biološke raznolikosti u svijetu na kritičnim razinama, Izvještaj o stanju planete 2014. ističe
kako efikasno upravljanje zaštićenim područjima može podržati biljni i
životinjski svijet. Nepal je zbog povećanja svoje populacije tigrova u
posljednjih nekoliko godina zabilježen kao dobar primjer.
Ekološki otisak raste
Potražnja čovječanstva je više od 50% veća od onoga što priroda može
obnoviti. To znači da šume krčimo brže nego što stabla uspiju ponovno narasti,
slatkovodne izvore crpimo brže nego što se obnavljaju podzemne zalihe vode,
ugljični dioksid (CO2) ispuštamo brže od prirodnih procesa
njegova uskladištavanja u biomasu ili more.
„Ekološki dug“ glavni je izazov 21. vijeka jer gotovo tri četvrtine
svjetskog stanovništva živi u zemljama koje se bore i s ekološkim deficitom i s
niskim dohotkom. Ograničenje resursa zahtjeva da se moramo usredotočiti na to
kako poboljšati ljudsko blagostanje preko drugih načina, ne isključivo preko
privrednog rasta.
Odvajanje odnosa između ekološkog otiska i razvoja ključni je globalni
prioritet naveden u izvještaju. Dok je ekološki otisak per capita u zemljama s visokim dohotkom pet puta veći od zemalja s
niskim dohotkom, istraživanje pokazuje da je moguće postići povećanje životnog
standarda i s održivom potrošnjom resursa.
10 zemalja s najvećim ekološkim otiskom po glavi stanovnika su: Kuvajt, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati, Danska, Belgija,
Trinidad i Tobago, Singapur, Sjedinjene Američke Države, Bahrein i Švedska.
Poveznica s klimatskim
promjenama
Globalne emisije ugljičnog dioksida (CO₂) – glavni uzrok globalnog zagrijavanja – već
utiču na biološku raznolikost i biokapacitet planete, zajedno s ljudskom
dobrobiti, naročito u odnosu na opskrbljenost hranom i vodom.
Izvještaj dolazi nekoliko mjeseci nakon studije Ujedinjenih naroda, koja je
upozorila na povećanje uticaja klimatskih promjena te daje dokaze da klimatske
promjene već utiču na zdravlje naše planete. Preko 200 svjetskih riječnih
slivova, koji pružaju dom za više od 2,5 milijarde ljudi, doživljava tešku
nestašicu vode najmanje mjesec dana svake godine. Kako već blizu jedne milijarde
ljudi pati od gladi, izvještaj pokazuje da klimatske promjene, u kombinaciji s
promjenama u namjeni zemljišta, ugrožavaju biološku raznolikost i mogu dovesti
do daljnjih nestašica hrane.
Konstruktivni pregovori o međunarodnom klimatskom sporazumu su jedna od
mogućnosti koje postoje za kontrolu tih negativnih trendova. Globalni sporazum
otvorio bi put za uspostavljanje nisko-ugljične ekonomije s obzirom da je
korištenje fosilnih goriva trenutno dominantan faktor u ekološkom otisku.
Kako možemo izliječiti
planet?
WWF-ov dokument „Perspektiva jednog planete“ pokazuje kako svaki kutak
svijeta može doprinijeti održavanju otiska kojim ne bismo premašili resurse
našeg planete te Zemlji tako omogućili obnovu. Prateći taj WWF-ov program,
društvo bi moglo započeti promjenu smjera trendova navedenih u Izvještaju o
stanju Zemlje 2014.
„Bez prirode nema opstanka, ona je odskočna daska za prosperitet. Svi
trebamo hranu, svježu vodu i čist zrak, gdje god u svijetu živjeli. U vrijeme
kada toliko ljudi živi u siromaštvu, bitno je da radimo zajedno kako bi
stvorili rješenja koja će biti najbolja za sve,“ zaključuje Remeta.
izvor: Frontal
