Posljedice BREXITA odmah su se odrazile na Londonsku berzu – osvanuo je ’’crni petak’’ koji je sa sobom odnio preko 100 milijardi funti. Britanska valuta doživjela je najnižu vrijednost od 1985. i pad od 10% te trenutno iznosi 1,36 dolara odnosno 1,22 evra. Glavni indeksi na evropskim berzama u padu su u prosjeku za oko 12% dok je u Japanu zabilježen pad od 7% a mogućnost recesije u Velikoj Britaniji je i više nego izvjesna.
Međutim, pored ekonomske, BREXIT će imati i svoju političku, a sasvim izvjesno i geopolitičku dimenziju kako na Ostrvu, tako na prostoru cijele Evrope, ali i šire. Prva žrtva je britanski premijer Dejvid Kameron koji je izjavio da će dužnost premijera obavljati još tri mjeseca vjerovatno se uzdajući u neki novi referendum na kome bi Britanci promijenili mišljenje i glasali za ostanak u zajednici. Takav scenario nije nemoguć ali se nameće pitanje da li bi takve eventualne rezultate osovina Pariz-Berlin uopšte prihvatila, naročito ako imamo u vidu izjave evropskihzvaničnika da i nije postojala neka ljubav između Velike Britanije i ostalih članica Unije te da neće biti miroljubivog razvoda. Sa druge strane, separatističke tendencije Škotske čijih je 62% građana glasalo za ostanak u EU ponovo su obnovljene pa je novi referendum na Ostrvu veoma izvjestan baš kao i ponovno problematizovanje pitanja Republike Irske. Politički manevri Španije po pitanju Gibratara i iskorištavanje trenutne slabosti Kraljevstva bili bi prirodno očekivani da taj, tri vijeka dug spor, sporazumom iz 2006. nije stavljen ad acta.
Teško je očekivati da će britansko ’’ne’’ ostati diferencia specifica. U evropskim krugovima neprestamo kruži pitanje: Ko je sljedeći? U Austriji se već odavno govori o referendumu na kome bi se građani izjasnili da li su za ostanak ili napuštanje Evropske Unije dok su u tome još glasnije postale i evroskeptične partije u Holandiji gdje Gert Vilders, predsjednik desno orijentisane Partije slobode, te Marin le Pen, predsjednica Nacionalnog fronta u Francuskoj, pozivaju na što skoriji referendum u svojim zemljama. BREXIT bi mogao ubrzati uspon desno orijentisanih partija koji je ionako bio neminovan imajući u vidu bezidejnost u kojoj se Evropa nalazi godinama unazad te izazove, u vidu vještački migrantske krize, te sve prisutnijeg fundamentalnog islama na evropskom tlu. Ukoliko se takav scenario dogodi on će sasvim izvjesno dovesti i do pojačanja antiislamske retorike ali i preorijentisanja spoljnopolitičkog kursa pojedinih država. Prvenstveno se tu misli na ekonomsko zbližavanje Njemačke i Rusije tako da se skidanje sankcija usmjerenih prema Moskvi može očekivati veoma brzo jer Britanija kao politička ispostava SAD u Evropi više neće imati mehanizme da taj proces zaustavi. Evroazijska Unija sa Rusijom i Kinom na čelu, više nego izvjesno bi mogla postati alternativa u bliskoj budućnosti.
BREXIT će se svakako reflektovati i na prostor Balkana. Izjava njemačke kancelarke Angele Merkel da ’’tu nema šta da se okoliša’’ i da je ’’današnji dan rez za Evropu – rez za evropski proces ujedinjenja’’ ukazuje na to da će politika proširenja EU biti zaustavljena – samo ostaje otvoreno pitanje na koji vremenski period. Takav pogled je i razumljiv budući da Evropska Unijanema apsolutno nikakav ekonomski, politički niti geopolitički interes da na primjer BiH uključi u svoju porodicu tako da će za BiH, opterećenu gotovo nerješivim unutrašnjepolitičkim pitanjima ali i sve većim ispoljavanjem fundamentalnog islama koji konstantno nailazi na prećutnu podršku bošnjačkih političkih lidera, EU (ukoliko ne dođe do njenog potpunog raspada) ostatiti nikada nedosanjani san.
Srbija bi mogla da usmjeri svoj spoljnopolitički kurs na Istok naročito ako se trend ’’EXITA’’ nastavi. Treba napomenuti da je Srbija još ranije na stolu imala jasnu političku ponudu da pored Pekinga i Moskve jedno od tri sjedišta Evroazijske Unije bude u Beogradu ali ta prilika nije iskorištena. Međutim, promjena konfiguracije terena međunarodnih odnosa mogla bi usloviti približavanje Rusiji i Kini, naročito ako dođe do zbližavanja Moskve i Berlina. Sa druge strane,biće veoma zanimljivo posmatrati pozicioniranje Hrvatske ukoliko dođe do neslaganja Njemačke i SAD kao tradicionalnih saveznika naših zapadnih susjeda.
Međutim, u cijeloj priči oko referenduma i izlaska Velike Britanije iz EU jasno je da ostaju otvorena brojna pitanja. Koliko će EU izaći okrnjena iz krize u kojoj se nalazi godinama unazad; da li će doživjeti svoj potpuni raspad; koliki će to uticaj imati na svjetsku ekonomiju i međunarodne odnose; da li će se politička karta Evrope ponovo mijenjati i da li će doći do promjene spoljnopolitičkog kursa pojedinih država – odgovore na sva ta pitanja će demokratski dati, kao i u Velikoj Britaniji, građani Evropske Unije.
Autor: Darko Kuzmanović
