Njene vesele oči, i njena volja za životom pokazali su
tada doktorima, i kad su joj davali male šanse za preživljavanjem, šta je snaga
djeteta.
Od tada do danas ona prima terapije, dok se priprema
za transplataciju koštane srži, koja bi trebala da se obavi u bolnici u Padovi
(Italija).
Uz pomoć ljudi dobre volje i velikog srca pokrenute su
brojne humanitarne akcije, otvorena je telefonska linija pomoći, a sada na dan
njenog trećeg rođendana 31. marta održaće se veliki humanitarni koncert u SD
Borik u Banja Luci kako bi se prikupilo preostalih 30.000 evra potrebnih za
transplataciju.
|
|
|
|
|
|
Porodica Čergić sada živi podvojeno,
majka je sa Sofijom danonoćno u borbi na Odjeljenju za hematologiju pri KC
Banja Luka, otac Veljko radi, brine se za dvoje starije djece, kao i da prikupi
svu dokumentaciju i nalaze, da obezbjedi neke od potrebnih lijekova…
Ovih dana Sofija je ponovo u jednoj krizi, dobila je
temperaturu, kaže nam tata Veljko, pa već peti dan se borimo sa time, prima još
neka dva antibiotika venski, ali dobro je što su doktori rekli da je u pitanju viroza.
Svi zajedno sa neizvjesnošću dočekuju svaki novi dan.
Veljko kaže da se trudi da u kući napravi malo atmosfere koja neće uvijek
podsjećati na strah i tugu.
Stariji brat i
sestra nisu podudarni sa Sofijom za presađivnaje koštane srži, te se donator
mora tražiti na evropskom, odnosnom svjetskom nivou. Prije nego što bi krenula
put Italije, Sofija treba da primi još dva bloka terapije, a otac kaže da nije
jednostavno prognozirati kad bi Sofija išla na transplataciju, jer sve zavisi i
od toga kako će ona odreagovati na svaku od terapija, ali da bi moglo biti
negdje oko kraja aprila.
Sofija je treće i najmlađe dijete. Došla je u porodicu
Čergić nakon deset godina kolika je razlika između nje i starije sestre, i bila
je kruna želje roditelja da iz ljubavi prema djeci obogate svoju porodicu. Ime
Sofija je odlučeno jer i dva starija djeteta imaju ime na „S“ slovo, Stefan i Sara, a i ime im je bilo lijepo.
Sve do dijagnoze, Sofija je sve osvajala svojom
vedrinom, osmijehom, energijom. „Niko nije mogao biti biti ravnodušan prema
njoj kad je vidi“, kaže otac Veljko.
Sada se Sofija bori i bodri, i svoju majku kada
zaplače, birše suzice i kaže joj „majko proći će ovo, nemoj plakati“ i odmah je drugačije,
moramo i mi biti hrabri uz nju, pokazala nam je da ima volje da mi budemo
hrabri, dodaje Veljko.
Kaže i da je imao
u svojoj ranoj mladosti jedan ožiljak,
majka mu je umrla od leukemije, tako da ga je uvijek bio neki strah, neka
neizvjesnost radi njega samog, njegove sestre a pogotovo radi djece. „Nešto se zabilježi u duši, što ne mogu
objasniti. Uvijek sam govorio „Bože samo zdravlja“, a ovo ostalo je moje da im
učinim i obezbjedim“.
„Kao da Bog da neku volju i snagu za životom te djece koja obole. Ona je jako mala, ali poslije
mjesec dana od početka primanja terapije, ona je
jednostavno odrasla, kao zrela osoba. Ona razumije i kad prima terapije i
kad prima infuzije, i kad prima bocu u
ruku i kad pije neki lijek. Tačno zna kad i šta i u koje vrijeme. Jednom
prilikom kad sam bio na Odjeljenju, upitam je: „Sofija jel ti primaš terapiju?“,
ona kaže „Ne tata, ja primam infuziju,
terapija je nešto drugo, nešto što boli“, priča tata Veljko.
Za potrebe transplatacije
čiji se troškovi procjenjuju na 130.000 evra, do sada je raznim aktivnostima
prikupljen veći dio sredstava. Osim novca, liječenje zahtijeva i vrijeme, dvije
godine bolničkog liječenja, tri godine čuvanja, a Sofija treba i našu podršku i
našu snagu.
Ni jedan momenat u ova četiri mjeseca nije da ne
razmišljam o njoj, jedino ono vremena što zaspim po noći sat, dva tad ne
ramišljam, tad je sanjam.
„Mi smo igrali za Sofiju, mi smo glumili, mi smo za
Sofiju pjevali. Narodu i Gradu i svim ljudima koji su učestvovali jedno veliko
hvala, ako se uopšte možemo zahvaliti, malo je reći hvala, želim im sve
najbolje u životu da niko nikad ne dočeka ono što smo mi i da im sve bude po volji
i po taman. Sofija će im ovo vratiti jednim velikim slatkim osmijehom, oni će
nju prepoznati u ovom gradu, na ulici, bilo gdje i mogu reći mi smo tu
učestvovali za njeno dobro“, poručuje tata Veljko.
(Frontal)
