Vlasti su bile potpuno nespremne i
nemoćne pred poplavama. Istina jeste da su te poplave bile katastrofalne, ali
je istina i da država i entiteti nisu činili ama baš ništa da naprave
kvalitetne nasipe kako bi se makar smanjile posljedice poplava za koje su
stručnjaci upozoravali da mogu veoma lako da se dese. Država nije ulagala novac
u nasipe ni onda kad je novca bilo, poput 2006. godine i prodaje Telekoma. S
druge strane, novac je šakom i kapom, često na netransparentan način, djeljen
onima koji su bliski vlastima. I ajde da to sad i zanemarimo, ajde da ponudimo
konkretan prijedlog: zašto se ne bi napravila lista preduzeća i pojedinaca koji
su putem javnih tendera u proteklih dvadeset godina dobili najviše novca iz
javnih budžeta, te da potom oni koji su dobili najviše javnog novca sad najviše
daju kako bi se sanirale posljedice poplava?
Mi ni prije ove nesreće nismo
postavljali pitanje šta se to dešava sa javnim novcem. Javnost, mediji,
novinari i političari, uključujući i one opozicione, uglavnom su se koristili
opštim mjestima i frazama. Demagogije je bilo za izvoz, ali niko nikad nije
napravio kvalitetnu i preciznu analizu šta se desilo sa novcem koji je putem
javnih tendera dodjeljivan i kakvi su efekti usluga od tog dobijenog novca. Ono
što je, kakogod, nesporno, jeste da je novac poreskih obveznika svakako
dodjeljivan mnogim domaćim poslovnim ljudima, te da su oni koristeći isti
stekli ogromne imetke i uticaj u društvu. Sad je red da se podnesu računi i da
vrate društvu ono što im je ono prethodno dalo.
Vlast o ovome ćuti. Ona nema hrabrosti
da se suoči sa posljedicama koje je godinama generisala i skrivala pod tepih.
Stiče se utisak da vlast mnogo duguje raznoraznim biznismenima, te da niko nema
hrabrosti da izađe pred njih u ova vremena i zatraži od njih da vrate svoje
dugove državi i društvu. I zato je potpuno neprihvatljiva najava vlade da će
dodatno oporezovati zaposlene. Stepen fiskalnog opterećenja naknada za rad već
je prešao sve granice normale, mi dolazimo u situaciju da će stopa poreza i
doprinosa na plate onih zaposlenih srećkovića koji plate i primaju ići preko
65% što je previše i za standarde komunističkih država, s tim da su u
komunističkim državama besplatno školstvo, zdravstvo i ostale socijalne usluge,
a što kod nas nije slučaj. Prema tome, vlast očigledno želi da teret i
ekonomske krize i posljedica izazvanih poplavama rješava preko grbače običnih
građana, i to je njena strahovita greška, ne samo u moralnom već i u političkom
smislu.
Što se opozicije tiče, ona je još
jednom pokazala da zaista nema bilo kakvo suvislo i konkretno rješenje za
probleme. Koliko je centralna vlast bila smušena i koliko god je vlada
pokazivala da nije u stanju da se nosi s ozbiljnim problemima, isto tako niti
lokalne vlasti, u kojima učestvuju partije opozicije na republičkom nivou, nisu
uspjele da reaguju bolje ili manje lošije od vlade u Banjoj Luci. Sve one
boljke od kojih boluje centralna vlast, a to su nepotizam, netransparentnost,
poltronizam, stavljanje na ključne položaje ljudi koji ispunjavaju samo jedan
kriterijum-odanost političkim moćnicima-takođe su karakteristične i za
opoziciju. S druge strane, vodeći opozicioni političari su trebali svojim
ličnim primjerom u danima nepogode da pokažu da su uz svoj narod, taman da
vlast ništa ne učini po tom pitanju. Opozicioni lideri su morali da odu na lice
mjesta, da dođu u najugroženija područja, da zasuču rukave, angažuju svoje
stranačke aktiviste i dio novca koji dobijaju iz budžeta doniraju onima
najugroženijima. Samo to je bio ispravan potez, sve ostalo je puka demagogija i
bacanje prašine građanima u oči.
Sve ove godine i pozicija i opozicija
nemilosrdno arče narodni imetak i pokazuju jedino želju da tako nastave i
ubuduće. Nažalost, voda (i to ne samo ova izazvana poplavama) dolazi polako do
usta ne samo običnim građanima, nego i članstvu svih partija. Za sad su iznad
površine samo oni najviši partijski funkcioneri, dok obična boranija polako
uviđa da za njih nije rezervisano mjesto u čamcu za evakuaciju. Zbog toga je
potrebno da se svi časni ljudi, bez obzira na političku ili nacionalnu
pripadnost, grupišu i solidarišu, odnosno da shvate da politički lideri neće i
ne znaju kako da pomognu građanima, te da je svaka politika kod nas izgubila
smisao. Jer, politika je vještina kojom se rješavaju problemi građana, no kod
nas ona ne rješava bilo kakve probleme ljudi već predstavlja samo puko sredstvo
za lično bogaćenje političke elite, i ništa više od toga.
Poplava je razgolitila ove stvari i
više nema šta da se krije. I zato je potrebno prilikom raščišćavanja ovog
silnog mulja očistiti i kompletnu političku scenu i političare koji nam kroje
kapu u posljednjih dvadeset godina.
Jer, blato je blato.
Redakcija Frontala
