Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Mila Radišića za počasnog građanina Banjaluke

Srđan Puhalo

Gundulićeva 68

78 000 Banjaluka  

PREDLAŽE

 

U skladu sa pozivom Komisije za nagrade i priznanja grada Banjaluke predlažem

 

gospodina MILA RADIŠIĆA, privrednika

 

za nagradu Ključ Grada Banja Luka, sa poveljom „Počasni građanin grada Banje Luke“.

 

OBRAZLOŽENJE

                                                                 

Gospodin Mile Radišić je simbol „banjalučkog sna“ i kao takav odličan primjer mladim ljudima da se vrijedi boriti za svoje snove, svoj grad i Republiku Srpsku. Omiljenu uzrečicu „Život je Lutrija“ demantuju njegov samoprijegorni rad, red i socijaldemokratija. On je uprkos ratu i tranziciji, a uz pomoć porodice, prijatelja, kumova i drugova „od trnja došao do Beograda“. Na taj put je krenuo kao vozač, ali je potom završio fakultet, magistrirao i doktorirao, napravio firmu sa nekoliko zaposlenih i sve uložio u Banjaluku.

Njegovo obrazovanje i humanizam je ovjeren akademskim zvanjem od strane Slavenskog humanitarnog univerziteta, Međunarodne akademije humanitarnih i prirodnih nauka kneževa Ščerbatovih ispostava u Novom Sadu, a nostrifikovana od strane bivšeg predsjednika Republike Srpske i predsjednika Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske Rajka Kuzmanovića na Fakultetu poslovne ekonomije iz Laktaša. Nema dalje!

Njegovo pronicljivo oko zapazilo je to zeleno travnato ruglo u centru Banjaluke nazvanog „Picin park“ stjecište lokalnih kučkara, sportista amatera, zaljubljenih tinejdžera, djece koja nisu alergična na ambroziju i Pančićevih omorika, uz pomoć gradske, sudske, zakonodavne, izvršne i stranačke vlasti Republike Srpske  pretvorio u preko 200 000 m2 poslovnog prostora koje vrijedi 200 miliona KM.

Naglasićemo i njegovu multietničnost i multikulturalizam koji se ogleda u tome da njegovu najveću investiciju gradi firma iz Federacije BiH, što jeste dokaz njegovog otvorenog uma i nacionalizmom nezagađenog srca. Naravno, on na taj način nije zaboravio ko je i šta je, i to najbolje možemo da vidimo kroz činjenicu da je on danas i državljanin Srbije, a možda i svijeta.

Osim njegove opšte i socijalne inteligencije, preduzetničkog duha, dinarske konstrukcije, o kojoj govorim u dva gornja pasusa, želim da istaknem i njegovu ne samo materijalnu, već i mentalnu stabilnost. Čovjek koji je „gandijevski“ mirno i staloženo podnio višemjesečne pritiske razularenih, stranački indoktriniranih i iz inostranstva plaćenih „šetača“ je dostojan najveće nagrade našeg grada. Oprostio je i Vulićima što su ih tukli. Ne smijem ni da pomislim šta bi se desilo da on nije stao ispred policije i spriječio sprovođenje zakona nad onom šačicom lokalnih probosanskih unitarnih avanturista. Ovim je pokazao da su pravi Banjalučani, a Banjaluka grad tolerancije, nenasilja i ljubavi.

Iskreno mi je žao što ovakva „gromada“ od čovjeka ne može da postane dio grba Banjaluke, jer kad ima mjesta za volove, zašto ne bi imalo i za ljude poput njega. On danas nije u Banjaluci, ali za razliku od drugih investitora, on nije sa sobom ponio i svoj kapital. Njega danas proganjaju, omalovažavaju, truju samo zato što je htio pokazati i dokazati da „svako muljanje akcijama, ne mora da izazove i reakciju“.

To Banjaluka mora da cijeni!!!

I na kraju želim da naglasim da bi Ključ Grada Banjaluke, gospodinu Milu Radišiću, pomogao da otključa mnoga gvozdena vrata koja stoje ili će stajati pred njim u budućnosti.

P.S. Što se tiče zvanične biografije mog kandidata, nisam u mogućnosti da je pribavim jer  mi je trenutno nedostupna, kao i organima gonjenja, pa vas molim da za istu kontaktirate Okružni sud Banjaluka ili Sudsku policiju. 

LINK za online peticiju OVDJE. 

 

 

Komentari
Twitter
Anketa

Po vašoj procjeni koliko će vam trebati novca da bi spremili djecu u školu?

Rezultati ankete
Blog