Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Umićević- Puhalo 0:2, da li će biti sudijske nadokande?

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (05.10.2020)

 

Sve je počelo 26. 11. 2015. godine kada sam se u svom blogu zapitao „Da li je Marinko Umičević veći Srbin, pravoslavac ili rasista?“

U stvari sve je počelo nekoliko dana ranije kada je poslanik SNSD-a Umićević na zasijedanju Skupštine grada, na kojoj se razgovaralo o peticiji za očuvanje parka u naselju Borik, zatražio da:

“vidi 'ko je sve potpisao, ima li Hrvata i Muslimana i ko je glasao protiv crkve.”

Dobro Puhalo, ali zašto čovjeka nazivaš rasistom, ako je samo htio da prebroji etnička krvna zrnca potpisnika peticije? Gdje je tu rasizam kada su i Hrvati i Muslimani bijelci?

Pa imao sam na umu preporuku Evropske unije iz 2002. godine „O nacionalnom zakonodavstvu za borbu protiv rasizma i rasne diskriminacije“.

  • “rasizam” znači vjerovanje da osnova kao što je rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, nacionalnost ili nacionalno ili etničko porijeklo opravdava omalovažavanje osobe ili grupe osoba, ili ideju o nadmoći osobe ili grupe osoba.
  • “direktna rasna diskriminacija” znači svako različito postupanje na temelju rase, boje kože, jezika, vjeroispovijesti, nacionalnosti ili nacionalnog ili etničkog porijekla koje nema nikakvo objektivno i razumno opravdanje. Različito postupanje nema nikakvo objektivno i razumno opravdanje ako ne teži ostvariti legitiman cilj ili ako ne postoji razuman odnos razmjernosti izmenu korištenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti.
  • “indirektna rasna diskriminacija” znači slučajeve kada osobe koje pripadaju grupi određenoj na osnovi kao što je rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, nacionalnost ili nacionalno ili etničko porijeklo ne mogu lako ispuniti neki naoko neutralan faktor, kao što je odredba, kriterijum ili praksa, ili ih on stavlja u nepovoljan položaj, osim ako taj faktor ima objektivno i razumno opravdanje. Takvo opravdanje postoji ako teži ostvariti legitiman cilj i ako postoji razuman odnos razmjernosti izmenu korištenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti.

Sa ovom definicijom se nije složio gospodin Umićević i tužio me je 10. 02. 2016. godine, zajedno sa UG „Zašto ne“ za povredu časti i ugleda tj. klevete zbog koje je trpio duševnu bol koju je on procijenio na 5000 KM. Inače ta duševna bol se manifestovala na sljedeći način „da su ga zvali iz inostranstva i pitali o čemu se sada radi i da dan- dva nije normalno spavao; da mu je sve palo teško, ali što `te ne ubije to te ojača` tako da je, kako tvrdi, iz ove klevete izašao još jači.“

Kao što vidite u pozadini svega je bio pokušaj ubistva gospodina Umićevića psihološkim metodama, ali na svu sreću bezuspješno.

Sudili smo se mi četiri godine, tačnije do 25.01. 2020. godine kada je donesena prvostepena presuda da se tužba protiv mene odbacuje, što je potvrdila i drugostepena presuda od 21.07.2020. godine, a tužilac (Umićević) na kraju na ime sudskih troškova treba da plati 2160 KM.

Oslobađajuću presudu Sud je obrazložio članom 10. Evropske konvencije, članom II/ 3 Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. stavovi 1. i 2. Zakona o zaštiti od klevete Republike Srpske.

Zašto vam sve ovo pišem?

 

  1. Prije svega da ohrabrim ljude da kažem ljudima da se ne plaše da pišu i govore, o svemu što smatraju da nije dobro, jer to je naše pravo. Još kada se to radi pametno i profesionalno, onda vas džaba tuže.

 

  1. Da ukažem da je u ovakvim vremenima čast, nikako stid ili bruka, završiti na sudu zbog tužbe nekog političara. Na momente sve to zna biti i zanimljivo.

 

  1. Da pokažem da nisu ni sve sudije iste tj. da dobar dio njih svoj posao radi pošteno i po zakonu.

 

  1. Da poručim političarima da se manu tužbi i sudova i počnu da vode računa o tome šta pričaju i kako se ponašaju.

 

  1. Da se zahvalim Udruženja/udruge “BH Novinari” i Centru za promociju civilnog društva (CPCD) koji su stali uz mene i pružili mi besplatnu pravnu pomoć, što je u tom trenutku bilo golemo za mene.

 

P.S. Reče mi advokat da bi ovo trebala da bude završena priča, ali da postoji neka mogućnost revizuje presude, ali to je do poslanika Umićevića i njegove nade da može nešto promijeniti u sudijskoj nadoknadi, ali ja sam štiftungovac, sorošovac obučen i naučen da igra do kraja.  

 

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (05.10.2020)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Da li visoki predstavnik Valnetin Incko treba da nametne zakon o zabrani negiranja genocida u BiH?

Rezultati ankete
Blog