Kultura

Biram slobodu: Budite autentični

Donosimo vam četvrtu priču iz knjige "Biram slobodu", autora psihoterapeuta Vesne Teofilović. U knjizi "Biram slobodu", pored tema koje se tiču ličnog rasta i razvoja, autor piše i o roditeljstvu, izazovima sa kojima se susreće svaki roditelj, ali i o braku i njegovanju partnerskih odnosa.

"Autentičnost je urođena vrlina. Dijete je po svojoj prirodi spontano. Ponaša se u skladu sa tim što osjeća i želi. Djeca su autentična bića. Imaju svoje želje, snove i ideje šta žele biti.

Svakom djetetu je potrebna i ljubav. Ono čezne za odobravanjem, prihvatanjem. Tako djeca počinju da se ponašaju u skladu sa onim što se od njih očekuje. Ono postaje neautentično da bi usrećilo važne ljude i osiguralo ljubav za sebe. Tokom odrastanja dobijaju razne poruke o tome koliko su njihove želje ostvarive, da li su u društvu poželjne. Tako da se vremenom udaljavaju od autentičnih želja, osjećanja i prilagođavaju se okolini. Živimo život svojih roditelja, onaj koji su oni namijenili nama. 

Često postajemo ono što su oni željeli, a nisu uspjeli. Ispunjavamo njihova očekivanja, zadovoljavamo njihove želje. Mislimo, govorimo onako kako su drugi govorili da je ispravno umjesto da budemo autentični. Pretvaramo se u nešto što nismo. Udaljavamo se od sebe. Nemamo slobodu da budemo to što jesmo. Plašimo se da budemo drugačiji, da ne bismo bili odbačeni. Nosimo društvenu masku da bismo bili prihvaćeni.

Međutim, autentičnost i pripadnost ne isključuju jedno drugo, već se nadopunjuju. Svako napredno društvo ne samo da dopušta autentičnost svojih članova, već je i ohrabruje. Samo nazadna društva i organizacije nastoje sve svoje članove ugurati u zadane okvire, u tzv. Prokrustovu postelju. Svako od nas ima svoju individualnu svrhu u životu, koja nam, ako je ispunjavamo, donosi radost. Pripadanje nekom društvu je dobro jedino onda kad nam pruža podršku za samoostvarenje (Talidari, 2016). Sliku poželjnog, ispravnog, društveno prihvatljivog, prenosimo na svoju djecu. Vaspitavamo ih u skladu sa očekivanjima sredine u kojoj živimo. Govorimo im šta da rade, često samo da bismo zadivili kolege sa posla, komšije, familiju. Govorimo im da postanu uspješni ljekari, advokati, jer su to mjerila uspješnosti u društvu. U suprotnom bi mnogi mogli pomisliti da smo mi omanuli u ulozi roditelja.

A šta je uspjeh? 

Uspjeh je ako živimo u skladu sa sobom, svojim vrijednostima i vlastitim mjerilima.

Trebamo da prihvatimo svaki dio sebe, sve one dijelove koji nam se dopadaju i koji nam se ne dopadaju. Svi mi imamo određene vrijednosti, određene načine mišljenja, ponašanja i zato smo jedinstveni. Što smo više u skladu sa tim stvarnim našim ja, što smo više cjeloviti u onome što mislimo, osjećamo i onome kako se ponašamo i predstavljamo svijetu, to smo više autentični. To smo više mi. 

Autentičnost je vrlina da djelujemo, govorimo istinu, predstavljamo sebe u skladu sa sobom. Čak i kad nemamo vjere i puni smo sumnje u sebe, možemo djelovati autentično, u skladu sa svojim vrijednostima.

Autentični su svi oni pojedinci koji su se odlučili biti slobodni i svoji, dosljedni i iskreni. Kod autentičnosti ne govori se jedno, a čini drugo. Autentični ljudi vode ispunjen i slobodan život, ne žale se ni prigovaraju i nemaju potrebu da dominiraju nad drugima. Jasni su u svom mišljenju i osjećanjima i lako se izražavaju, jer se nemaju potrebu pretvarati (Ibidem, 2016). Kreativni su, otvoreni za nova iskustva, spontani, opušteni, imaju smisao za humor i ljubav im je na prvom mjestu. Autentični ljudi se bave onim što vole. 

Znamo da nismo autentični kad osjećamo da nismo u dodiru sa svojom prirodom, kad radimo posao koji ne volimo, podržavamo politiku i ideje sa kojima se na slažemo, družimo se s ljudima koje iza leđa ogovaramo, kada slijepo slijedimo modne trendove, ponašamo se licemjerno, oponašamo druge i svoj rad zasnivamo na tuđim idejama. Iako okolina sputava izražavanje naše autentičnosti mi smo kao odrasle osobe odgovorni za sebe. Naša dužnost je da se razvijemo u autentične osobe, da prihvatimo sve lekcije koje nam život nudi i upravljamo svojim životom.

Kada prihvatimo sebe takve kakvi jesmo, kada djelujemo u skladu sa sobom mi se oslobađamo od potrebe da udovoljavamo drugima, da ispunjavamo njihova očekivanja.

Pozvani smo svi da budemo autentični, da budemo stvarni i to što jesmo. Zaronite duboko i vi u sebe, svoje želje, svoja osjećanja. Upoznajte sebe, svoje najveće vrijednosti, svoje slabosti. 

Zapitajte se da li skrivate ono što osjećate, mislite?

U čijem prisustvu se ne osjećate prijatno? 

Da li živite u skladu sa svojim uvjerenjima, vrijednostima? 

Da li mišljenja, očekivanja drugih ljudi utiču na vaše ponašanje?

Zamislite svoj život u kojem ste vi autentični, vjerni sebi. Kako bi se ponašali, šta biste misli, šta osjećali? Koji ljudi iz vašeg okruženja vas vole i prihvataju takve kakvi jeste?

Sve što trebamo jeste prepoznati, osvijestiti ko smo, trebamo izraziti svoju autentičnost. Mnogi, koji se osjećaju kao da ne pripadaju porodici, zajednici, susreću se sa nerazumijevanjem sredine i imaju strah od nepoznatog, naći će rješenje u ostvarenju svoje autentičnosti i pronalasku svog puta kojim će krenuti u ostvarivanje svojih snova. Postaće sebi važni takvi kakvi jesu. Prepoznaće kao važne one koji ih prihvataju takve kakvi jesu.

Tekst iz knjige Biram slobodu

www.vesnateofilovic.com

 
Povezane vijesti:
Twitter
Anketa

Gdje planirate doček Nove godine?

Rezultati ankete
Blog