Početkom januara ove godine, radio-sondom su sprovedena mjerenja u središnjim slojevima stratosfere (50-55 km iznad Zemljine površine).
Mjerenja sprovedena nad islandskom prestonicom Rejkjavikom pokazala su najnižu temperaturu u stratosferi u posljednjih 40 godina, čak -96°C. Ovaj podatak svjedoči o lošem stanju u kom se trenutno nalazi polarni vrtlog u stratosferi.
Nekoliko nedjelja kasnije postignut je novi rekord u pogledu niske temperature, ali ovog puta u nižim slojevima stratosfere, na visini između 18 i 20 km. Prilikom jednog ispitivanja u Svalbardu, arhipelagu koji se nalazi u Arktičkom okeanu, izmjerena je temperatura od -85°C u nižim slojevima stratosfere.
S obzirom na to da su ispitivanja sprovedena u stanicama izvan jezgra polarnog vrtloga, temperatura nad samim polom je sigurno još niža. Analize pokazuju naznake zapanjujuće niske temperature u jezgru vrtloga za ovo doba godine.
Kakvu prijetnju predstavljaju polarni oblaci?
Prema mjerenjima američke svemirske agencije NASA, zabilježena temperatura je najniža u posljednjih 40 godina za ovo razdoblje u sjevernoj hemisferi. Ovakvo stanje dovodi do pojave polarnih oblaka u stratosferi, koji se oblikuju u njenim najhladnijim dijelovima, gdje temperatura pada ispod -85°C. Ovi oblaci su rjeđi prizor i od polarne svjetlosti.
Uprkos svojoj ljepoti, ovi oblaci igraju ključnu ulogu u procesu razaranja ozonskog omotača. Na Južnom polu, oni pomažu stvaranje ozloglašene ozonske rupe. Razlog za to je činjenica da ovi oblaci podstiču nastajanje hlora i broma, koji su hemijski veoma aktivni i doprinose ubrzanom uništenju ozona.
Hladni uslovi koji podržavaju formiranje ovih stratosferskih oblaka opstaju i do septembra, oktobra nad Antarktikom, kada se usljed sunčevih zraka javlja foto-hemijski proces koji doprinosi razaranju ozonskog omotača.
Neizvjesno proljeće i početak ljeta
U slučaju Sjevernog pola, temperatura obično nije dovoljno hladna da bi se ovi oblaci formirali. Ipak, trenutni pokazatelji svjedoče o kritičnom stanju ozona. Sunčeva svjetlost stiže do Sjevernog pola krajem februara, odnosno početkom marta, pa uz prisustvo polarnih oblaka u stratosferi može da pokrene proces uništenja ozona.
Ozonska rupa nad Sjevernim polom je i dalje manja od one nad Južnim, ali svakako je nesvojstvena za sjevernu hemisferu. Uzročnik je drastično zahlađenje polarnog vrtloga, dok se i snaga vjetra unutar njega neuobičajeno povećala.
Vrtlog će početi da nestaje sa dolaskom proljeća, jer će temperatura sigurno da poraste. Ovaj proces povlačenja vrtloga može da bude postupan ili da se javi kao naglo povećanje temperature. Riječ je o prirodnom događaju koji se zove "posljednje zagrijavanje" (”Final Warming").
Posljednje zagrijavanje inače ne utiče na klimu, ali neće isto da važi i ove godine, zbog prisustva tako snažnog polarnog vrtloga. Zato je neizvjesno kakvo nam proljeće predstoji. Posljednje zagrijavanje može da utiče na vremenske prilike sve do početka ljeta.
Izvor: B92
