Crkva je propisala posebne dane – Zadušnice, i to četiri puta godišnje, kada se posebno molimo za pokoj duša preminulih.
Zimske zadušnice su u subotu, pred Mesne poklade, u subotu pred Duhove su ljetne zadušnice, Miholjske su u subotu pred Miholjdan, a jesenje, Mitrovske zadušnice, u subotu pred Mitrovdan.
Na dan zadušnica ide se u crkvu, gdje se služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a poslije službe ide se do grobova pokojnika. Na grobovima se prislužuju svijeće, a sveštenik obavi kratki obred i okadi grobove.
Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito – koljivo, koje podsjeća na Hristove riječi da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti Sunca.
Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zacjeljuju rane grijeha.
Svijeća je simbol svjetlosti Hristove, koja treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih.
Izvor: Srna
