Kad slažu, dovijaju se na različite načine – koriste informacije iz popularne kulture, nabrzaka guglaju likove, sjećaju se filmskih i TV ekranizacija…
Na sajtu Sky Arts od 2.000 odraslih ispitanika polovina je priznala da većinu knjiga koje stoje na njihovim policama nisu pročitali, dok tri odsto ljudi krije koje knjige i časopise zaista čita.
A kada je riječ o tome koje knjige obično lažu da su ih pročitali, to su uglavnom sljedeći naslovi:
“1984”, Džordž Orvel
“Rat i mir”, Lav Tolstoj
“Velika očekivanja”, Čarls Dikens
“Lovac u žitu”, Dž. D. Selindžer
“Put u Indiju”, E.M. Forester
“Gospodar prstenova”, Dž. R.R. Tolkin
“Ubiti pticu rugalicu”, Harper Li
“Zločin i kazna”, Fjodor Dostojevski
“Gordost i predrasude”, Džejn Ostin
“Džejn Ejr”, Šarlota Bronte.
A tu se spisak ne završava. Među knjigama koje se vrlo često pominju, ali ne uvijek i čitaju su i ove:
“Biblija”
“Odiseja”, Homer
“Orkanski visovi”, Emili Bronte
"Stakleno zvono" Silvija Plat
"Lolita", Vladimir Nabokov
"Starac i more" Ernest Hamingvej
"Kratka istorija vremena", Stiven Hoking
"Avanture Toma Sojera", Mark Tven
"Mobi Dik", Herman Melvil
"Romeo i Julija", Vilijam Šekspir
Ljudi lažu da su pokupili mudrosti baš sa stranica ovih djela, jer su u pitaju klasici, kompleksne i opširne knjige, koje omogućavaju isticanje u društvu ili uklapanje u intelektualne krugove.
A i mnoge od njih su dio školskog kurikuluma, tako da nije teško izvlačiti se na onu "čitao sam davno tu lektiru", kada tobožnji čitalac zaboravi neki detalj iz knjige.
Izvor: Nezavisne novine
